Poduzeća okupljena u Zajednici obrambene industrije HGK, njih 27, predstavile su se u utorak u Bruxelles. Konferenciju i predstavljanje, odnosno Croatian Industry Day organizirala je Hrvatska gospodarska komora (HGK) u suradnji s Ministarstvom gospodarstva, Ministarstvom obrane i Stalnim predstavništvom RH pri NATO-u. Kako je priopćila HGK, tvrtke su se predstavile relevantnim NATO agencijama, stalnim predstavništvima u NATO-u, Europskoj obrambenoj agenciji i drugim zainteresiranima, a tema predavanja i panela bila su i najavljena ulaganja u europsku obrambenu industriju te načini kako domaće tvrtke mogu maksimalno iskoristiti taj potencijal. Kako je portal Obris.org pisao, Europa je na sigurnosnoj prekretnici i planira uložit oko 800 milijardi eura u vlastitu obranu te jačanje obrambene industrije.

“Hrvatska obrambena industrija je prepoznata na inozemnim tržištima, a za njezin daljnji rast i modernizaciju potrebna su dodatna ulaganja. Stoga je ovo ključan trenutak za Europu, ali i za našu obrambenu industriju. S nama je danas 27 tvrtki spremnih za tržišno natjecanje, spremnih za inovacije. Vjerujem da će itekako znati iskoristiti priliku koja im se nudi. Hrvatska gospodarska komora radit će na učvršćivanju i daljnjem jačanju njihove pozicije”,

rekao je potpredsjednik HGK za trgovinu i internacionalizaciju, te donedavni hrvatski veleposlanik u Velikoj Britaniji,  Igor Pokaz.

“Svjedoci smo velikih promjena na globalnom sigurnosnom planu koje zahtijevaju brzu prilagodbu radi ostvarivanja vlastitih ciljeva i zaštite nacionalnih interesa, no isto tako treba imati na umu da izazovna vremena stvaraju i nove mogućnosti.  Razvoj naprednih oružnih sustava, tehnologija i opreme, trend  povećanja izdvajanja za potrebe obrane te brojne inicijative i procesi zajedničke nabave u okviru EU i NATO nove su prilike za povećanje kapaciteta i konkurentnosti hrvatske obrambene industrije”, 

rekao je brigadni general Davor Tretinjak, načelnik Sektora za naoružanje i opremu u Ministarstvu obrane RH. Da je ovo prilika za osnaživanje Hrvatske u ovom sektoru potvrdio je i državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva Vedran Špehar.

“Hrvatska industrija ima znanje, sposobnosti i inovacije potrebne za sudjelovanje u NATO-ovim i EU sigurnosnim projektima. Ovo je prilika za jačanje našeg gospodarstva, povećanje izvoza i pozicioniranje Hrvatske kao pouzdanog partnera u sigurnosnom i obrambenom sektoru.”

Tvrtke obrambene industrije su kroz panele i prezentacije podijelile svoja dosadašnja iskustva s financiranjem na razini Europe.

“Kada govorimo o uskoro raspoloživim sredstvima za obrambenu industriju, iako su povoljni krediti dobra stvar, za tvrtke je puno bolje po pitanju ulaganja i planiranja da se osiguraju višegodišnji ugovori. I do sada smo imali na raspolaganju sredstva kroz Europski obrambeni fond, ali ako sada očekujemo jačanje ove industrije, moraju se adresirati određene administrativne prepreke. Jedan od težih uvjeta za ispuniti – pogotovo ako dolazite iz ‘malih’ zemalja kao što je Hrvatska – je uvjet da je prijava morala okupiti tri tvrtke iz dvije zemlje. Pri tome bi svaka od tvrtki od resornog ministarstva svake zemlje morala ponuditi garancije o nabavi proizvoda, što je bilo jako teško izvedivo”,

izjavio je predsjednik Zajednice obrambene industrije HGK Željko Pavlin iz tvrtke HS Produkt.

Marko Primorac, ministar financija, također je bio s “obrambenjacima” u Bruxellesu

Na predstavljanju je svoje uspješno iskustvo sudjelovanja na NATO natječaju predstavila i tvrtka KING ICT, tvrtka iz IT sektora, koji sve više dobiva značaj u obrambenoj industriji s rješenjima kibernetičke sigurnosti, a i unutar Zajednice obrambene industrije HGK.

Generalni direktor NATO-ve Agencije za komunikacije i informacije (NCIA) Ludwig Decamps istaknuo je da su za digitalnu transformaciju NATO-a nužna partnerstva i dijalog s industrijom. “Zahvalan sam na ovom industrijskom danu jer i nama i vama omogućava da učimo o kapacitetima industrije i potrebama NATO-a te o tome kako zajedno možemo ojačati Savez“, rekao je Decamps, a prenijela HGK.

*Photo: HGK/Fred Guerdin

Kraj ovogodišnjeg mjeseca studenog u NATO savezu obilježila su dva događanja – jedno pozitivno i jedno negativno. S dobre strane, okončana je godišnja vježba “Cyber Coalition 2013”, koja je okupila više od 30 zemalja – 28 zemalja članica NATO, plus Austrija, Finska, Irska, Švedska i Švicarska kao sudionice, te Novi Zeland i EU kao promatrači – ili oko 400 individualnih sudionika (300 u zemljama sudionicama, te više od 80 u vojnome kompleksu u Estoniji). Šesta vježba iz ovoga niza bavila se temom cyber-sigurnosti, koja je jedan od naglasaka NATO saveza posljednjih godina. Ono loše ticalo se Afganistana, gdje je u Pakistanu započela nova blokada prometa za potrebe NATO snaga u njihovu najvećem području operacija.

Svijet vs. Afganistan

Naime, pod organizacijom pakistanske stranke Tehreek-e-Insaf (PTI, pod vodstvom tamošnjeg nacionalnog političara Imran Khana) započela je 24. studenog 2013. još jedna blokada opskrbnog prometa NATO snaga u Afganistanu na prostoru pakistanske provincije Khyber-Pakhtunkhwa (K-P). Iako je u srpnju 2012. izgledalo da je logistički promet kroz Pakistan riješen, stanje se ondje promijenilo tijekom posljednjih mjeseci. Od tamošnjih izbora, održanih u svibnju ove godine – gdje su nacionalno na vlast došli konzervativci – podigla se razina osjetljivosti na napade bespilotnim letjelicama koji su učestali posljednjih mjeseci. Stanje je iskoristio PTI, koji ima i lokalnu vlast u prometno važnoj provinciji K-P – što je dovelo do niza zaustavljanja kamionskih konvoja, pretraga vozila, a onda 4. prosinca i do obustave NATO prometa preko Ground Line of Communication (GLOC), od Torkhama prema luci Karachi. Ova blokada, od koje se početno očekivalo da je tek prolaznog karaktera, produžila se na čitav kraj 2013. godine – te je počela utjecati i na opće odnose SAD i Pakistana, sve to baš u doba kad se kompliciraju i ukupni odnosi susjednog Afganistana i međunarodne zajednice.

Dok još nije upitno da bi predstojeća 2014. trebala biti godina povlačenja većine NATO snaga iz Afganistana – još nije jasno kako i kada će se to dogoditi. S jedne strane, pitanje je logistike povlačenja, koja se nakon više od godinu dana laganog ubrzavanja približava svojoj najaktivnijoj fazi. Koji god da tu bude opseg konačnog povlačenja (i predstojeće operacije “Resolute Support”), taj se postupak treba isplanirati do proljeća – čemu na putu stoje neslaganja lokalnih vlasti u Afganistanu i međunarodne zajednice.

Naime, slično kao i u Iraku, Sjedinjene Američke Države su za reguliranje svog ostanka u Afganistanu kao uvjet postavile sklapanje Bilateralnog sigurnosnog sporazuma (Bilateral Security  Agreement – BSA), s vladom predsjednika Kharzaija. No, od početnih očekivanja o brzom sporazumu, stvar se otegla. Aktualnom se predsjedniku Afganistana ne žuri – budući da otpor strancima jača njegovu reputaciju među Paštunima pred izbore zakazane za travanj iduće godine. Pri tome, on traži da se američke snage ograniči u poduzimanju operacija kojima stranci noću ulaze u afganistanske domove – što vjerojatno ne bi bilo mrsko ni Općoj skupštini uglednika (Loya Jirga), koja je inače velikom većinom podržala sklapanje BSA.

Tim je manevrima u pitanje doveden ostanak ukupno oko 84 tisuće NATO vojnika u Afganistanu (od čega su njih oko 60 tisuća Amerikanci). Taj broj treba u skoro vrijeme pasti na ukupno 8 do 12 tisuća  (navodno pretežito svekolikih instruktora), dok ni potpuni odlazak vojnih snaga SAD iz te zemlje nije isključen. Dok se detalji ostanka SAD u Afganistanu ne riješe, svoje vlastite pregovore na istu temu objavio je i NATO – čiji je Glavni tajnik Anders Fogh Rasmussen 22. prosinca natuknuo o takvim pregovorima NATO-predstavnika Mauritsa Jochemsa i Rangina Spante, savjetnika za nacionalnu sigurnost afganistanskog predsjednika. Naravno, zadržavajući zajedničku liniju prema Afganistanu, Rasmussen se ujedno i ogradio – taj sporazum, označen kao NATO Status of Forces Agreement (SOFA), neće biti sklopljen ili potpisan prije američkog BSA, čime jača i međunarodni pritisak na nacionalne vlasti u Kabulu.

Što dalje za Andersa Fogha Rasmussena?

Nakon što je Andersu Foghu Rasmussenu Sjevernoatlantsko vijeće 11. prosinca produžilo mandat na mjestu Glavnog tajnika NATO saveza za još gotovo godinu dana – do 30. rujna 2014. godine – postalo je jasno da će on osobno voditi i predstojeći NATO summit, zakazan za 4. i 5. rujna 2014. godine u Walesu, Velika Britanija. Ujedno, Rasmussen je tako ojačanog mandata mogao prisustvovati i skupu Europske unije o Zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici (CSDP) – načelno tematskome zasijedanju Europskoga vijeća, koje se u Bruxellesu održalo 19. i 20. prosinca ove godine – gdje je on bio i ukupno prvi NATO-glavni tajnik koji se ovome tijelu neposredno obratio.

Uz niz ostalih, zapravo nevezanih pitanja, na ovom je skupu po prvi put od 2008. godine pažnja formalno bila tematski svrnuta na pitanja sigurnosti i obrane Europske unije – temu o kojima unutar EU ne postoji mnogo slaganja. Službeni su naglasci ovog EU skupa bili stavljeni na “promjene u strateškom okruženju EU“, koje dolaze u doba kontinentalnog rezanja financijskih sredstava za obranu.

Pri tome, Europsko je vijeće načelno odlučilo da rješenje aktualnih problema leži u tri odvojene točke: (1) povećanju efikasnost, vidljivost i utjecaja CSDP, (2) unapređenju razvoja sposobnosti, i (3) jačanju europske vojne industrije. Da bi CSDP dobila na značaju, (1) predlaže se ubrzavanje rasporeda civilnih misija EU i unapređivanje europskih snaga za brzi odgovor. Uz to, treba preispitati te poboljšati financiranje EU misija i operacija, a više posla preostaje i na teme cyber-sigurnosti, pomorske sigurnosti (gdje treba razviti i novu “EU strategiju pomorske sigurnosti”), te upravljanja granicama. (2) Po pitanju razvoja sposobnosti istaknuta je važnost suradnje – posebno na polju projekata provođenih pod okriljem Europske obrambene agencije (European Defence Agency – EDA), gdje su definirana i 4 područja aktivnijega rada: po pitanju daljinski upravljanih zrakoplovnih sustava (razvoj “zajedničkih dronova”, najkasnije do 2025. godine), jačanja sposobnosti dopune gorivom u zraku, razvoja vladinih satelitskih komunikacija “nove generacije”, te ponovo zajedničkog ovladavanja izazovima cyber-sigurnosti. (3) Što se obrambene industrije tiče, EU je tu pozvala na uspostavu više razine integracije, održivosti, inovativnosti i tržišne kompetitivnosti. U tu se svrhu istaklo ulogu malih i srednjih poduzeća (Small and medium Enterprise -SME), pozvalo se na razvoj zajedničkih industrijskih standarda u obrani, međusobno priznavanje vojnih certifikata, kao i na suradnju vojnih te civilnih istraživačkih sustava.

NATO i prosinački EU summit

Na sve to Rasmussen je odgovorio 19. prosinca. Istaknuo je da, ako Europa želi igrati neku ozbiljnu ulogu, EU mora razviti i neke stvarne te ozbiljne vojne kapacitete – posebice na polju bespilotnih izviđačkih letjelica, dopune goriva u zraku, te teških transportnih sposobnosti. To je sve teže, budući su se posljednjih godina izazovi pojačali, a obrambeni proračuni smanjili (u nekim europskim zemljama i za 40 posto). Takvo ponašanje utječe na ulogu Europe u svijetu, ali i na njenu sposobnost odgovora na krize – gdje treba očekivati da će novostvorenu prazninu popuniti neki drugi međunarodni igrači. Pri tome, Rasmussen je istaknuo da pojedine konkretne sposobnosti tu nemaju NATO ili EU, već pojedine nacije članice – koje svojim ulaganjima dobivaju mogućnosti djelovanja, u kojem god okviru one onda to djelovanje odlučile provesti. No, ako se tu stvari ne pomaknu s trenutne točke, nikoga ne treba čuditi okretanje SAD na druge strane, i drugim partnerima – što vjerojatno nitko u EU ne želi.

Ti su apeli pali na jedan vrlo neujednačen i razrovan prostor – polje sukobljavanja vrlo različitih suštinskih pogleda na tematiku ovoga skupa. Tako, britanski premijer David Cameron poziva na zajedničko suočavanje s novim sigurnosnim izazovima – dok ujedno odbija okupljanje resursa zemalja EU pod zajedničkim okvirom. Francuski predsjednik Francois Hollande poziva na zajedničko EU financiranje područja sigurnosti i obrane, navodeći tu kao primjer posljednje francuske intervencije (Srednjoafrička Republika) – gdje se onda na to mogao čuti i njemački odgovor. Po njemu, ako pojedina voljna i spremna članica krene intervenirati sama (jer joj se ne da čekati spore postupke postizanja EU konsenzusa), za takvo svoje solo-djelovanje ona ne može očekivati ni zajedničko snošenje troškova – jer “Mi ne možemo snositi troškove vojnih misija u čijem procesu odlučivanja ne sudjelujemo”, dok samo podvođenje akcije u Srednjoafričkoj republici pod okrilje EU za Njemačku traži posebni sastanak EU obrambenih ministara. No, to nije ništa u usporedbi s problemima kontinentalne vojne industrije – gdje usprkos desetljetnim pričama o standardizaciji i usklađivanju, stvarnost izgleda poprilično drugačije od priča. Europa održava 16 vojnih brodogradilišta, nasuprot američkih 2. U Europi se koristi 19 tipova oklopnih vozila i 14 tipova tenkova, u usporedbi s po jednim osnovnim modelom ovakve vojne tehnike u SAD.

Sve bi to možda još i bilo nekako podnošljivo da se u Europi ima beskrajno novca za obranu – a tome već neko vrijeme nije tako. Od EU obrambenih odvajanja u iznosu od 251 milijardu eura (343 milijarde USD) 2001. godine – ta su sredstva 2012. godine pala na ukupno 190 milijardi eura (260 milijardi USD) na kontinentalnoj razini. Pri tome, da stvari budu gore, posljednje su godine jasno pokazale da EU bez pomoći SAD u principu nije sposobna voditi kompleksnije vojne operacije – što jasno pokazuje i francuska odluka da u nedostatku usporedivih europskih sustava, za posao zračnog nadzora u operacijama širom Afrike kupe 12 američkih bespilotnih letjelica tipa Reaper. Time se umjesto pitanja “NATO i/ili EU?”, sve više nameće pitanje: “Žele li države u Europi uopće imati ikakve ozbiljne vojne sposobnosti, ili ne”?

Nakon što je u ožujku ove godine Hrvatskoj dozvoljeno da kao neprijeporna buduća skora članica EU sudjeluje na sastanku Upravljačkog odbora Europske obrambene agencije (European Defence Agency – EDA), u ponedjeljak, 19. studenog, to se pravo po prvi puta i konzumiralo. Sjednici je u ime Hrvatske prisustvovala Višnja Tafra, zamjenica ministra obrane, a glavne teme ticale su se EDA-inog glavnog projekta – koncepta zvanog „pooling&sharing“.

Ministri obrane zemalja-članica EU usvojili su tzv. Kodeks ponašanja za udruživanje i dijeljenje sposobnosti, odnosno „Code of Conduct on Pooling and Sharing“. Spomenuti Kodeks obuhvaća niz akcija za potporu zajedničkim naporima zemalja-članica EU pri razvoju obrambenih sposobnosti. Te su akcije usmjerene širem prihvaćanju pooling&sharing pristupa u procesima planiranja te odlučivanja pojedinih zemalja članica, a provoditi će se na nacionalnoj i dobrovoljnoj osnovi, u skladu s obrambenim politikama zemalja-članicama.

Osnovni temelji Kodeksa su: (1) sustavno razmatranje suradnje od samog početka nacionalnog obrambenog procesa planiranja u zemaljama-članica, za cijeli „životni ciklus“ sposobnosti, uključujući tu i suradnju pri istraživanjima te tehnologiji, (2) investicije – pokušati „pooling&sharing“ projektima pružiti viši stupanj zaštite od potencijalnih rezova. Iskoristiti prednost sinergije sa širim europskim politikama, uključujući tu i regulatorne okvire, standarde i certificiranje, (3) usklađenost – EDA djeluje kao platforma za razmjenu informacija, kako bi se izbjegle praznine ili dupliranje, kako bi se razmjenjivala stručnost i „najbolje prakse“,  te povećala transparentnost, (4) ocjena – EDA će dostavljati ministrima obrane godišnje izvještaje o stanju „pooling&sharing“ posla, o statusu trenutnih inicijativa te novih mogućnosti, kao i analizu o stanju sposobnosti u Europi.

Kao nova područja na kojima se otvara prostor za „pooling&sharing“ EDA je identificirala cyber obranu, zajednička istraživanja i tehnologiju, obuku i vježbe, čišćenje prometnih pravaca od improviziranih eksplozivnih naprava, suradnju u nabavi i skladištenju rezervnih dijelova za helikopter NH90, koordinaciju održavanja i pomoćnih aktivnosti vezanih uz podmornice kao dio vježbe unapređivanja pomorskog prostora (“Maritime Landscaping Exercise”), te u provođenju Europskog tečaja za obuku u naprednim taktikama zračnoga prijenosa (“European Advanced Airlift Tactics Training Course”), kao dio European Air Transport Fleet programa.

European Air Transport Training 2012 – zrakoplovi u zračnoj bazi u Zaragozi spremni za vježbu

Ministri obrane zemalja-članica EU, okupljeni u Upravljačkom vijeću EDA-e, napravili su i kratku inventuru 9 tekućih „pooling&sharing“ projekata. U nekima od njih Hrvatska već sudjeluje, dok će je drugi dio “zahvatiti” ulaskom u EU 1. srpnja 2013.

(1) Tijekom 2012. godine  u sklopu Helikopterskog vježbovnog programa (Helicopter training programme – HTP) održane su dvije vježbe, s Portugalom i Belgijom kao zemljama-domaćinima. U vježbama je sudjelovalo 56 helikoptera s pripadajućim posadama, kao i još 3 tisuće pripadnika zemaljskog osoblja. U ponedjeljak su ministri obrane potpisali i namjenski Programski sporazum o održavanju terenskih vježbi tijekom narednih 10 godina.

(2) Mreža Pomorskog nadzora (Maritime Surveillance – MARSUR) nastavila je s proširenjem članstva – u listopadu ove godine u mrežu su se uključile i Bugarska, Latvija i Norveška, pa trenutno u MARSUR-u djeluje 18 zemalja.

(3) Europski odsjek za nabave sredstava satelitske komunikacije (European Satellite Communications Procurement Cell – ESCPC)napredovao je  po planu – potpisan je okvirni ugovor. Pet zemalja-članica EU sudjeluje u komercijalnom satelitskom komunikacijskom servisu utemeljenom na sistemu pay-per-use („plati koliko koristiš“). U sklopu dugoročnog projekta Future Military SATCOM,  uskoro će biti potrebno donijeti odluke o zamjeni postojećih satelitskih mreža, tijekom razdoblja 2018-25. Budući da se tu prostor za odlučivanje uskoro zatvara, EDA je spremna djelovati u skladu s pooling&sharing pristupom, a tijekom prve polovice 2013. godine planira održati i naprednu radionicu “MILSATCOM 2020”, ne bi li na njoj predstavila konkretne prijedloge, potakla zajedničke aktivnosti i sve to uskladila s postojećim bilateralnim inicijativama.  

(4) Sve je šire sudjelovanje u projektu Multinacionalnih modularnih medicinskih jedinica (Medicinske terenske bolnice) – do sada je 15 zemalja-članica potpisalo pismo namjere. Do sredine iduće godine trebalo bi biti dostignuto Ciljano zajedničko osoblje, potom bi trebao uslijediti Memorandum o razumijevanju i zajedničkim potrebama, nabava sredstava trebala bi obilježiti 2014. godinu, da bi 2015. godine projekt dostigao stupanj početne operativne sposobnosti.

(5) Dopuna goriva u zraku (Air to air refuelling – AAR) – EDA je razvila globalni pristup s 3 cilja: povećanje ukupnog kapaciteta, smanjenje fragmentacije flote, i optimiziranje upotrebe sredstava. EDA je počela raditi na kratkoročnim rješenjima, uključujući tu i pristup komercijalnim AAR-uslugama te optimizirano korištenje postojećih sredstava. Dugoročnije aktivnosti uključuju pribavljanje više AAR-setova i jačanje strateških sposobnosti dopune gorivom u Europi do 2020. godine. Tijekom sastanka Upravljačkog odbora je potpisano i pismo namjere (“Letter of Intent on a European Strategic Multirole Tanker Transport Initiative”), priređeno pod nizozemskim vodstvom. 

(6) Značajan je interes privukao i program obuke pilota – Francuska se ponudila držati obuku transportnih posada, a Italija – posada za brze letjelice.

(7) U ožujku 2013. trebali bi biti dostupni rezultati analize o pokretanju novog projekta, nazvanog Europska čvorišta multimodalnog prijevoza (“European Multimodal Transport Hubs”). Cilj tog projekta je razvijanje europskog koncepta za poboljšanje učinkovitosti i ekonomičnosti europskih prijevoznih sredstava u potpori vojnim i civilnim operacijama, kao i operacijama odgovora na katastrofe.

(8) EDA je obavila i značajan posao po pitanju tzv. Pametnog streljiva. Istaknute su mogućnosti za primjenu pooling&sharing pristupa (npr. u području obuke i izobrazbe), ali se tu još nije profilirala vodeća nacija.

(9) Irska je, kao vodeća zemlja, pokrenula rad na tzv. Europskoj pomorskoj obuci (European Naval Training) s namjerom, među ostalim, poboljšanog dijeljenja postojećih kapaciteta te postizanja  civilno/vojnih sinergija.

Austrijske zračne snage na vježbi Hot Blade 2012

I na kraju, kako to obično bude pred kraj godine, govorilo se i o novcu. Europska obrambena agencija zaključila je Okvirni ugovor vrijedan 228 milijuna eura, kojim su pokrivene osnovne logističke usluge za EU-borbenu skupinu s Njemačkom na čelu. Konačno je dogovoren i proračun EDA-e za sljedeću 2013. godinu, u iznosu od 30,5 milijuna eura.