Skandal je krenuo u petak, 27. ožujka, kada je Armin Papperger (generalni direktor njemačkog koncerna Rheinmetall) u razgovoru za „The Atlantic“ uspio uvredljivo komentirati aktualno stanje ukrajinske industrije besposadnih sustava. Po njemu, „to je kao igranje LEGO-kockama“, od kojeg on ne očekuje da omete „pravu obrambenu industriju“. Prema Pappergeru, „koja je to inovacija u Ukrajini?“ – naime, „oni nemaju neki tehnološki prodor. Oni rade te inovacije sa svojim malim dronovima, i onda kažu ‘Wow!’. I to je sjajno. Kako bilo. Ali to nije tehnologija jednog Lockheed Martina, General Dynamicsa, ili Rheinmetalla“. Konačno, na pitanje o masovnoj proizvodnji ukrajinskih dronova Papperger je pitao: „Tko je najveći proizvođač dronova u Ukrajini?“ – da bi nakon navođenja nekoliko imena zaključio „To su ukrajinske kućanice, koje „imaju 3-D printere u kuhinji, i onda proizvode dijelove za dronove. (…) To nije inovacija“.

Ove posljednje tvrdnje o „kućanicama, koje dijelove proizvode u kuhinji“ odmah su krenule izazivati razne reakcije, kako na društvenim mrežama, tako i širom međunarodnih obrambenih te vanjskopolitičkih krugova. Osnovni ton prvo je bio obilježen iznenađenjem, pa sve intenzivnijim porugama, a onda i ozbiljnim komentarima temeljem shvaćanja kako generalni direktor ogromne obrambene tvrtke iz Savezne Republike Njemačke uopće ne razumije dubinu promjena što ih je za globalni sektor obrane zadnjih godina donijelo ratovanje u Ukrajini.Na Pappergerovu izjavu reagirao je čak i predsjednik Volodimir Zelenski: “Ako svaka ukrajinska kućanica stvarno može proizvesti dronove, onda svaka ukrajinska kućanica također može biti i generalni direktor Rheimetalla. Čestitam našoj obrambenoj industriji na tom dostignuću.”

Do nedjelje 29. ožujka stvar je dostigla takve razmjere da se među konkretne učinke ovih izjava brojalo i pad burzovne vrijednosti kompanije Rheinmetall – što je onda pokrenulo i svojevrsno PR-spašavanje „vojnika Pappergera“:

„Gajimo iznimno poštovanje za ogromne napore ukrajinskog naroda u obrani od ruskog napada – sada već preko četiri godine. Svaka pojedina žena i muškarac u Ukrajini tome daje nemjerljivi doprinos. Posebno ide Ukrajini na čast da se bori vrlo efikasno, makar i s ograničenim resursima. Inovativna snaga i borbeni duh ukrajinskog naroda su nam inspiracija. Zahvalni smo što možemo podupirati Ukrajinu resursima koji su nam na raspolaganju“.

Mnogo fraza, ali bez isprike. I daljnje reakcije nisu izostale. No, dok su mnogi ostajali tek na kratkim komentarima ili oštrim opaskama na račun njemačkog industrijalca – teško je zaobići odgovor u obliku otvorenog pisma koje je Arminu Pappergeru otposlao Oleksandr Jakovenko, osnivač ukrajinskog obrambenog poduzeća „TAF Industries“. Jakovenko je u ponedjeljak 30. ožujka svoje misli prvo objavio na društvenoj mreži Facebook, da bi to kasnije prenijela i „Ukrajinska pravda“ u prigodnoj kolumni:

„Poštovani gospodine Armin Papperger, generalni direktore Rheinmetalla,

Kada ste ukrajinske proizvođače dronova nazvali ‘ukrajinskim domaćicama s 3-D printerima u kuhinjama’, pokazali ste koliko duboko europski obrambeni establišment još uvijek ne razumije prirodu modernog ratovanja. Ovdje se ne radi o emocijama. Ovdje se radi o stvarnosti bojišta. Evo brojki koje vaša industrija odbija priznati:

Samo u 2025. godini ukrajinski dronovi izveli su 819.737 potvrđenih napada. Oni su bili izvor 90 posto svih borbenih gubitaka ruske vojske – više od svih ostalih vrsta oružja zajedno. Jedna tvrtka, TAF Industries, proizvodi do 100.000 FPV dronova mjesečno. Tijekom bilo kojeg razdoblja od 90 dana, samo proizvodi moje tvrtke imaju više potvrđenih pogodaka nego cijela vaša flota opreme tijekom cijele povijesti njene borbene uporabe u svim sukobima. I što je najvažnije – izgradio sam ovu tvrtku i postigao ove rezultate za dvije godine, a ne za pedeset. Razmislite o tome.

Naši dronovi u 3 mjeseca postižu veći kinetički učinak nego vaše vodeće platforme u pola stoljeća. Zašto? Zato što se bojište promijenilo, a vaš poslovni model nije.

Rusko elektroničko ratovanje učinilo je zapadno streljivo s GPS-om (Excalibur, GMLRS itd.) gotovo neučinkovitim. Skupi i složeni sustavi dizajnirani za ratove s nadmoći u zraku i konvencionalne sukobe ‘peer-on-peer’ postali su lake mete za dronove koji koštaju 500-2.000 USD i napadaju odozgo. Omjer isplativosti je okrenut naglavačke: jedna Rheinmetall granata od 120 mm ili jedna protuoklopna raketa koštaju više od desetak naših dronova – a ipak naši dronovi i dalje pobjeđuju.

Ovo nije ‘igra Lego-kockicama’. Ovo je industrijski darvinizam u stvarnom vremenu. Iteriramo tjedno. Gubimo tvornice zbog raketnih napada i obnavljamo ih u roku od nekoliko tjedana. Dijelove printamo u podrumima i isporučujemo 100.000 udarnih sustava mjesečno, dok vašim inženjerima i dalje treba 3-5 godina te stotine milijuna eura za certificiranje čak i manjih nadogradnji. Rat u Ukrajini nije privremena anomalija. To je prvi pravi rat dronova i industrije. I već je dokazao da zastarjele europske platforme – bez obzira koliko skupe ili ‘ozbiljne’ bile – postaju sve više nebitne ako ne integriraju upravo one tehnologije kojima se vi rugate.

Dakle, kada kažete ‘ovo nije inovacija’, ja čujem nešto drugo: ‘Ne želimo priznati da se budućnost piše u ukrajinskim radionicama, a ne po uredima u Düsseldorfu’. Hashtag #MadeByHousewives je u trendu s razlogom. Jer ove ‘domaćice’ uništavaju više neprijateljske opreme svaki mjesec nego cijele europske vojske tijekom punih kampanja. I to čine dok vaša industrija nastavlja prodavati rješenja iz 20. stoljeća po cijenama 21. stoljeća.

Poziv ostaje, gospodine Papperger. Prestanite se smijati kuhinjskom stolu. Dođite i naučite kako se zapravo vodi rat sutrašnjice. Jer kada netko idući put bude pitao: ‘Kome ​​trebaju tenkovi u doba dronova?’, odgovor bi mogao biti jednostavniji nego što mislite: Oni koji još uvijek vjeruju u 1979. izgubit će od onih koji grade 2026.

S poštovanjem (ali s činjenicama),

Oleksandr Jakovenko
Osnivač TAF Industries
Jedna od onih „ukrajinskih kućanica“.

Kada sam ovoga ljeta u predvorju Ministarstva obrane čekala jednu od rijetkih press-konferencija, pomalo je začuđujuće bilo vidjeti Dijanu Čuljak kako se spušta stepenicama i ide prema izlazu. No bilo je to vrijeme aktualnih priča o drogi u OS RH, kao i o valu samoubojstava, a Čuljak je radila podcast o mentalnom zdravlju, pa sam tu epizoda smjestila među nebitne u odnosu na tadašnje aktualne događaje. Sve do danas, kada su najprije tjednik i dnevnik Express/24 sata objavili priču o najnovijem MORH-ovom pojačanju, što je potom spretno iskoristio i predsjednik Zoran Milanović, dajući izjave nakon što je u vojarni na Tuškancu otvorio 6. natjecanje tjelesne spremnosti „Viribus Unitis“. Govoreći o svojoj nedavnoj najavi da će pokazati na koji način ministar obrane koristi sredstva Oružanih snaga, Milanović je rekao:

„Pričekajte samo da prođe ova … ova ubodna točka sa Žalac, da malo Gabika ode u drugi plan, pa ćete onda čuti jer to su javne stvari… kako se potpisuju ministarske odluke u sivoj zoni … Ja to vidim, gledam… On valjda ne zna da ja to vidim… Pa kako se dižu raketne topovnjače, patrolni brodovi, čija uporaba košta za nevojne svrhe, dakle, 15 do 20 000 kuna po satu plovidbe… kako se to selektivno nekome daje, a nekome ne daje… Pa ćemo razgovarati o tome jer je to kazneno djelo, možda je i Gabikin nasljednik u problemu… Dakle, to je crno na bijelo. I to je iz ove godine. Ima više primjera, a vidjet ćete jedan, naprosto da ne bi došlo do zagušenja, ne… Pa onda neka mu Dijana Čuljak radi PR“.

Ove su Milanovićeve izjave dočekale ministra obrane u njegovim rodnim Vinkovcima, na Danu Vukovarsko-srijemske županije, gdje je potom morao objašnjavati angažman vanjskog eksperta za odnose s javnošću.

„Dijana Čuljak je angažirana bila upravo po pitanju jednog novog modela komunikacije koji smo željeli i želimo razviti unutar Ministarstva obrane. Inače su do sada informacije iz MORH-a izlazile na način da novinari postave upit. Htio sam napraviti komunikaciju da se pokaže značaj i vrijednost hrvatskog vojnika i Hrvatske vojske, da se približimo građanima kroz medije, kroz jedan prostor… Imamo dobre kapacitete, ozbiljan broj ljudi u MORH-u i ozbiljna sredstva, samo je to trebalo malo bolje posložiti. Jednostavno taj sustav informiranja treba prilagoditi vremenima u kojima se nalazimo“,

odgovorio je Banožić na novinarska pitanja, usput ne odgovorivši i koliko je taj vanjski angažman koštao, osim: „Mislim da iznos nije značajan“. Taj je odgovor ipak uskoro stigao, samo ne od MORH-a, nego nakon što se se novinari pobunili kod glasnogovornika Vlade Marka Milića. Tek nakon toga, Ministarstvo obrane odgovorilo je pisanim putem:

„Tvrtka Adepto media d.o.o. angažirana je u razdoblju od veljače do lipnja 2021. Godine, za uslugu podizanja razine komunikacijskih sposobnosti i znanja u Samostalnoj službi za odnose s javnošću i izdavaštvo pri čemu je naglasak bio na selektiranju i uvješbavanju tema iz resora. Ukupni troškovi iznosili su 19.008,00 kuna (bez PDV-a), što iznosi manje od 5.000,00 kuna mjesečno“.

No ako je suditi prema izjavama same Dijane Čuljak za 24 sata, to nije konačna suma. Za početak, razlikuje se i sam opis posla:

„MORH je angažirao moju privatnu tvrtku za usluge medijskoga treninga i usluge stručne osobe za jezik i govor, kao i usluge snimateljske ekipe za gore navedene treninge”,

rekla je Čuljak, dodajući da je odrađen tek mali dio dogovorene suradnje, te da će MORH-u ispostaviti račune kada posao bude završen.

U MORH s nepravomoćnom presudom

Osim što je bivša novinarka, Dijana Čuljak je jedna od glavnih aktera afere Core Media, u kojoj je se teretilo da je zajedno sa svojim kasnije bivšim suprugom putem fiktivnih računa izvukla novac iz nekoliko tvrtki. Štoviše, Čuljak je u trenutku angažmana u Ministarstvu obrane imala nepravomoćnu presudu za aferu Core Media, prema kojoj je za pribavljanje nepripadne materijalne koristi osuđena na djelomičnu uvjetnu kaznu od 2 godine i 5 mjeseci zatvora – prema nepravomoćnoj presudi, Čuljak je trebala godinu dana provesti u zatvoru, a ostatak bi bio zamijenjen uvjetnom kaznom uz rok kušnje od 3 godine. Uz to, prema istoj toj nepravomoćnoj presudi, trebala je vratiti 1,6 milijuna kuna. Temeljem žalbe, Vrhovni sud je početkom rujna ove godine ukinuo presudu i vratio cijeli slučaj na prvostupanjski sud.

S obzirom na ovu situaciju, ima li išta logičnije da MORH angažira osobu nepravomoćno osuđenu za „sisanje novaca”? Ili je to MORH sa svojih 19.000 kuna želio pomoći da Čuljak lakše vrati 1,6 milijun kuna? Da je MORH kojim slučajem – a nije – tražio od vanjske suradnice potvrdu da se protiv nje ne vodi kazneni postupak, Ministarstvo obrane je ne bi mogao angažirati jer Čuljak takvu potvrdu ne bi uspjela ishoditi.

Banožićevi glasnogovornici

Nije to jedini problem. Posebno je pitanje – da li je Čuljak, kako implicira predsjednik Milanović, bila zapravo angažirana kao pomoć u odnosima s javnošću ministra obrane Marija Banožića? Kao što je njegov prethodnik Damir Krstičević bio ministar u Vladi s najviše savjetnika, tako je Banožić ministar s najviše glasnogovornika i PR-ovaca. Postavši ministar obrane, Banožić je na Krešimirov trg doveo glasnogovornicu sa svog ranijeg radnog mjesta u Ministarstvu državne imovine. Od početka kolovoza, novo je zaposlio i posebnu savjetnicu za „podršku ministru“, kojoj je u opisu dužnosti i odnos s medijima. Tu je i cijeli Samostalni sektor za odnose s javnošću, koji od nedavno ima i v.d. načelnicu, te niz zaposlenih. No ni to nije dovoljno, jer novinari – vrlo često nezadovoljni činjenicom da od Ministarstva obrane tražene odgovore i informacije dobivaju na kapaljku, ako uopće  – zovu Vladinog glasnogovornika Milića, koji potom urgira u MORH-u.

I tu Banožić – kada kaže da su „informacije iz MORH-a izlazile na način da novinari postave upit” – ne govori istinu, jer novinari često ne dobiju odgovore, ili na njih čekaju čak i po nekoliko mjeseci. U ovih 10 godina, otkada radim kao urednica jedinog hrvatskog portala specijaliziranog za obranu i sigurnost, jedino u Banožićevom mandatu glasnogovornica ministra ili Ministarstva nije održala niti jedan brifing s novinarima, uključujući i onaj inicijalni namijenjen međusobnom upoznavanju, kao što se gotovo pa ne organiziraju ni brifinzi s vodećim ljudima Ministarstva ili Oružanih snaga (osim jednom ili dvaput). Da su u ovih 15 mjeseci Banožićevi PR-ovci barem jednom sjeli s novinarima koji prate sektor, mogli su dobiti više savjeta o „približavanju Hrvatske vojske građanima” nego od vanjske „stručnjakinje” s nepravomoćnom presudom. No, Banožiću ni još jedan glasnogovornik ili glasnogovornica ne može pomoći – jer njegov strah od medija i nerazumijevanje odnosa s javnošću do sada je neviđen. A u 30 godina novinarske karijere vidjela sam svašta.

Nakon što smo jučer objavili informaciju o rabljenim avionima F-16 koju je Hrvatskoj ponudila američka tvrtka ProAeronautics, nije trebalo dugo čekati na reakcije. Prvi je jutros o tome priupitan premijer Andrej Plenković, prije negoli je u Saboru predstavio prijedlog Zakona o obnovi Zagreba. Premijer je u hodu izjavio:

„Ja još ništa nisam vidio. Vidio sam nešto sinoć na portalima, ali ne znam ništa o tome“.

Koji sat kasnije, u Splitu gdje je bio na polaganju kobilica za naredna dva obalna ophodna broda za HRM, vidljivo nervozan ministar obrane Mario Banožić opovrgnuo je da postoji ponuda o kojoj smo pisali.

„To je priča koja je izašla na jednom portalu gdje određeni samoprozvani, ja bih tako rekao, vojni analitičari su iznijeli ponudu, a isto tako u toj vojnoj analizi – odnosno u analizi svega onoga što je do sada bilo, a to sam i govorio medijima, da će ponude biti 09. 9. Znači, službene ponude nema. Ponuda će se dostavljati točno određenog datuma u određenom vremenu upravo onima koji su upućeni. Među njima je, kako sam isto rekao, Amerika sa novim F-16, Švedska, odnosno Gripen novi isto tako. Isto tako imamo polovne F…. europske proizvodnje avione Rafale, EUROfighter, znači dakle Italija, odnosno Francuska, ali isto tako smo išli u treću… oblik traženja ponuda, a riječ je o avionima koji su… dolaze iz Izraela, dolaze iz Grčke i Norveške, koji su vezani upravo za polovne F-16 avione. I ja ne vidim nigdje nikakvu tvrtku, odnosno firmu, koja dolazi iz Amerike, nudi polovne F-16. Dakle, nit nam odgovara datum, nit nam odgovara dobavljač, nit je to nekakva ponuda koja je obvezujuća. Dakle, sama činjenica da tako nešto objavljeno je po meni jako neozbiljna i događa se u jednom trenutku kada će se ponude tek krenuti prikupljati za osam dana, a također svi oni koji su prenijeli tu netočnu informaciju sa istog tog portala mogli su vidjeti na tom portalu postoji tvrtka koja je jedan od ovih ponuđača koje sam naveo, koji se oglašava upravo na toj stranici.

Mislim da je to dovoljan zaključak da je riječ o jednom neozbiljnom postupku koji se prenio u javnost i na taj način dezinformirao cijelu javnost“.

Uz to je dodao još i:

„Ja sam sad prokomentirao jedan neozbiljan postupak koji bi doveo do toga da ja nešto komentiram prije službenog zaprimanja ponuda, nakon čega slijedi još jedan proces validacije i evaluacije. Dakle, ovo pitanje je bilo sada, odnosno odgovor koji bi ja vama sad ponudio od mene bio krajnje neozbiljan u roku od 8 dana prije nego što se ponude zaprimaju“.

Upitan preferira li Hrvatska američku ponudu vojnih zrakoplova, Banožić je odgovorio:

„Ja sam vam ovdje nabrojao zemlje i tipove aviona koje smo mi tražili što prema vojnoj analitici i onome što bi bilo interesantno, odnosno značajno i dobro za Republiku Hrvatsku. Kada dođu ponude, tu će biti uključen razni broj parametara i odlučivat će se. Naravno da će se donositi konačna odluka, u odnosu između dvije zemlje, da će to biti jedna politička odluka, ali upravo to jedno povjerenstvo koje je sastavljeno iz više resora i u kojem se nalaze kako ljudi iz Ministarstva obrane, Oružanih snaga, tako iz drugih ministarstava. Oni će u konačnici predložiti odluku Vladi, a Vlada će tu odluku kasnije potvrditi na svojoj sjednici“.

Malo o činjenicama

Ponuda tvrtke ProAeronautics poslana je na nekoliko adresa, među ostalim i na adresu premijera Plenkovića osobno, i to 24. lipnja ove godine. U tom pismu, koje je potpisao predsjednik američke tvrtke Frank J. Small, govori se upravo o ponudi 12, odnosno 30 rabljenih F-16 A/B, za cijenu od 140 do 170 milijuna USD, odnosno 399 do 424 milijuna USD. Na sve ovo je pažnja nadležnih bila skrenuta još i mjesec dana kasnije, krajem srpnja, vjerojatno kako bi u skladu s dobrim uredskim ponašanjem netko iz hrvatske Vlade potvrdio da je dotično pismo pristiglo.

To je ponuda koja je i danas na stolu. Ona, naravno, može odgovarati ili ne odgovarati uvjetima iz RfP-a, može biti ozbiljna ili neozbiljna, ali ono što je sigurno – ona postoji!. Njezino prihvaćanje i evaluiranje je u rukama članova Međuresornog povjerenstva – tijela koje je trenutno jedino nadležno za prihvaćanje i razmatranje pristiglih ponuda. Ministar obrane, prema odluci Vlade RH, NIJE član tog Povjerenstva, a pogotovo nije njegov supredsjedatelj (osim ako u međuvremenu potajice nije donesena nova odluka kojom se i ministra obrane inkorporiralo u ovo Međuresorno tijelo)! Prema tome, kako ministar obrane može izvana i unaprijed tvrditi ovo što je jutros izrekao u Splitu: „Dakle, nit nam odgovara datum, nit nam odgovara dobavljač, nit je to nekakva ponuda koja je obvezujuća“ ?! A koju sekundu nakon toga, ministar Banožić je još i dodao: „Ja sam sad prokomentirao jedan neozbiljan postupak koji bi doveo do toga da ja nešto komentiram prije službenog zaprimanja ponuda…“ Pritom je potpuno nesvjestan da je već komentirao to što tvrdi da ne može komentirati (prije službenog zaprimanja ponuda). Komentirao je u svojstvu vanjskog promatrača, dok jedan od dvojice supredsjedatelja Međuresornog povjerenstva, admiral Robert Hranj, šutke stoji iza ministrovih leđa.

Uz ove izjave, Banožić je žustro pokušao difamirati portal Obris.org, prozivajući nas za širenje lažnih vijesti. Radi se o inače nemuštoj PR-taktici koja kaže da kada nemaš protuargumente – onda diskreditiraš izvor. Umjesto toga, ministru bi bilo puno pametnije da pomnije pregleda tekstove na portalu Obris.org, evo recimo onaj kojim smo opovrgnuli tvrdnje njegovog prethodnika da ne postoji tzv. non-paper kojim SAD upozoravaju Hrvatsku o problemima pri kupovini izraelskih borbenih aviona F-16 Barak. Ako ima vremena, ministar može baciti pogled na još nekoliko tekstova, ponajprije na one koji se odnose na traljavost provedbe prošlog natječaja za nabavu aviona. No, pozitivno je što je proteklih dana ministar obrane naučio da se švedski avion ne zove „Grajpen“ nego „Gripen“. Pozitivno je i da je uočio reklamu za Gripen na našem portalu, što je komercijalni oglas koji portal Obris.org kao neprofitni medij ima već dugi niz godina. No da se upoznao sa situacijom, onda bi znao da je SAAB plasirao svoje reklame mnogim hrvatskim medijima, među ostalima svojedobno i Hrvatskom vojniku, službenom glasilu Ministarstva obrane kojem je trenutno Mario Banožić na čelu. I nikome ništa. A u kakvoj je vezi oglašivač na Obris.org i jučerašnji tekst o američkoj ponudi – to zna samo ministar obrane u svojstvu teoretičara zavjere.

Umjesto da se informira, ministar obrane pokušao je oblatiti portal Obris.org i „samoprozvanog vojnog analitičara“, vjerojatno aludirajući na Igora Tabaka, koji uopće ni nije autor Banožiću spornog teksta. Ministre, autor teksta je Lidija Knežević, urednica portala Obris.org! No, zanimljivo, riječ je potpuno istome pristupu kojeg je prošlog proljeća (u jeku prijepora oko propasti posla kupovine borbenih aviona iz Izraela) prakticirao jedan novinar Večernjeg lista, možda baš i inspiriran iz istih izvora.

Kada je rok za ponude?

No, još je bitno da je danas, tom istom prilikom, po prvi puta službeno rečeno kada je rok za primanje ponuda za borbene avione. To je srijeda, 9. rujna, a ne subota, 5. rujna, kako se do sada neslužbeno nagađalo u pojedinim medijskim kuloarima. Tu je ministar u pravu – toga dana, valjda u točno određeno vrijeme, zaprimit će se sve ponude, i ponuđači će možda dobiti priliku da ukratko predstave svoju ponudu – barem su takvu priliku dobili pri prvom natječaju. Potom na scenu stupa Međuresorno povjerenstvo za nabavu višenamjenskoga borbenog aviona Vlade Republike Hrvatske, koje pristigle ponude provjerava, zaprima, evaluira i što već ne… I ne, to ne radi nikakav portal, ni ikakvi analitičari, ali ni ministar obrane – to je ozbiljan posao za koji se iskreno nadamo da će biti uspješniji od istog takvog procesa iz 2018. godine.

No, to tijelo (koje bi idućeg tjedna trebalo biti od nacionalne važnosti) trenutno gotovo da i ne postoji – od 16 članova početnog sastava iz srpnja 2019. godine, ostalo je manje od polovice članova: supredsjedatelji Zvonimir Frka Petešić i Robert Hranj (koji, doduše, više nije direktor GS OS RH već njegov načelnik), potpredsjednik Odbora za obranu Anđelko Stričak, ravnatelji SOA-e Daniel Markić i VSOA-e Ivica Kinder, te Maja Čavlović kao predstojnica Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost. U međuvremenu su se promijenili savjetnik Predsjednika Republike (umjesto Zrinka Petenera to je Dragan Lozančić) i predsjednik saborskog Odbora za obranu (Franko Vidović umjesto Igora Dragovana). Nije poznato da li je Robert Kopal i dalje posebni savjetnik premijera, ali znamo da premijer ima posebnog savjetnika za obranu Damira Krstičevića. Ivona Ferenčić koja je u Povjerenstvo bila imenovana kao zamjenica glavne tajnice Vlade RH sada je glavna tajnica glavom i bradom. Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta više ne postoji – ono se sada zove Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, i nije poznato da li će pomoćnik ministra gospodarstva Zvonimir Novak i u novom mandatu obavljati tu funkciju. Predstavnik Ministarstva vanjskih i europskih poslova Vice Skračić od prosinca 2019. je hrvatski veleposlanik u Kanadi, a predstavnica Ministarstva financija Ivana Jakir Bajo od 1. srpnja ove godine je viceguvernerka HNB-a. Brigadni general Mato Mikić od kraja prošle godine nije više zapovjednik HRZ-a (umjesto njega na  tu je vojnu dužnost imenovan brigadni general Michael Križanec), baš kao što ni brigadir Željko Ninić više nije u Samostalnoj službi za upravljanje projektima Ministarstva obrane, već je zapovjednik 93. krila HRZ-a u Zemuniku. Trenutno je, valjda, iz vojnih krugova samo brigadir Davor Tretinjak kao nadalje čelni čovjek Samostalne službe za upravljanje projektima MORH-a nedvojbeno član Međuresornog povjerenstva.

I to je tijelo od kojeg se očekuje da idućeg tjedna preuzme međunarodne ponude za nabavu borbenih aviona, posao čiju se financijsku težinu 2018. procjenjivalo na oko 500 milijuna USD (oko 3,17 milijardi kuna, skuplje i od famoznog Pelješkog mosta), a koja bi promišljanjem niza ponuda spomenutih od ministra Banožića lako mogla biti i bitno veće vrijednosti.

P.S. Kadrovskom popunom Međuresornog povjerenstva se Vlada RH krenula praktično baviti samo nekoliko sati po objavi ovoga teksta, te je ta tema dan kasnije, 3. rujna 2020. godine, osvanula i na dnevnome redu njene 7. sjednice, u okviru 11. točke. Tom su prilikom na površinu isplivali i pojedini potencijalni sukobi interesa, zbog kojih se taj postupak nije obavio na isti način kao u srpnju 2019. godine.

Dok je jasno kako od predsjedničke inauguracije Zorana Milanovića, održane 18. veljače ove godine, traje kohabitacija HDZ-ove Vlade RH i politički lijevog Predsjednika RH – do danas nije zabilježena situacija da Vrhovni zapovjednik provede vrijeme u posjeti postrojbi Oružanih snaga RH, a da to Ministarstvo obrane službeno ne zabilježi. No danas smo i to doživjeli.

Naime, danas je Zoran Milanović, predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik OS RH, proveo obilazak obučnih aktivnosti u vojnom kompleksu u Udbini. Dok je o tome Ured predsjednika objavio izvješće sa slikama iza 15 sati, o tome se većinu dana na internetskim stranicama MORH-a nije vidjelo ništa, dok su OS RH to događanje spomenule tek oko 20 sati. U isto vrijeme, sve aktivnosti nadležnoga ministra prate se aktualno i u detalj, kao i razna manje bitna ceremonijalna ili vjerska događanja. No, dosta o toj političkoj sramoti, vratimo se na stvar…

Dakle, u skladu sa svojim dosadašnjim objavama po pitanju obrane, Zoran Milanović je vojarnu „Josip Jović“ na Udbini posjetio u sklopu svojih redovnih aktivnosti informiranja i praćenja stanja u stožerima, zapovjedništvima, postrojbama, ustanovama, te drugim ustrojstvenim jedinicama Oružanih snaga Republike Hrvatske. Uz predsjednika Milanovića, u vojarni u Udbini bili su i Orsat Miljenić (predstojnik Ureda PRH) i Dragan Lozančić, savjetnik Predsjednika za obranu i nacionalnu sigurnost. Ondje su ih dočekali Zdravko Jakop, državni tajnik MORH-a, admiral Robert Hranj, načelnik Glavnog stožera OSRH, kao i general-bojnik Boris Šerić (zapovjednik Hrvatske kopnene vojske), brigadni general Perica Turalija (zapovjednik Zapovjedništva specijalnih snaga), brigadir Željko Ljubas (zapovjednik Zapovjedništva za obuku i doktrinu „Fran Krsto Frankopan“ HKoV), te pukovnik Tomislav Kasumović (zapovjednik samog Središta za razvoj vođa „Marko Babić“).

Tijekom boravka u Središtu za razvoj vođa „Marko Babić“ Zapovjedništva za obuku i doktrinu „Fran Krsto Frankopan“ Hrvatske kopnene vojske on je popratio provedbu tamošnjih redovitih aktivnosti obuke, te temeljnu obuku za specijalna djelovanja koju provodi Zapovjedništvo specijalnih snaga. General-bojnik Boris Šerić, zapovjednik HKoV i brigadni general Perica Turalija, zapovjednik Zapovjedništva specijalnih snaga, prezentirali su Predsjedniku Republike misiju, ustroj i temeljne zadaće svojih ustrojstvenih cjelina s naglaskom na planiranje, pripremu i provedbu obuke. Prikazana obuka obuhvaćala je brzo svladavanje višenamjenskog taktičkog tornja, svladavanje taktičkih prepreka timom u taktičkoj situaciji, uporabu vojno-radnih pasa, borilačke vještine te situacijsko gađanje osobnim naoružanjem. Kako izgleda, prikazane aktivnosti ostavile su dobar dojam – a tom prilikom je Predsjednik Republike naglasio i važnost dobre organizacije obuke kao temeljnog preduvjeta za postizanje operativnih sposobnosti, od pojedinca do cjelokupne postrojbe.

P. S. U kasnim večernjim satima je vijest o posjetu predsjednika Zorana Milanovića vojnom kompleksu na Udbini ipak osvanula i na internetskim stranicama Ministarstva obrane, tekstom istovjetna prethodnoj objavi na stranici Oružanih snaga RH.

*Photo: Ured predsjednika RH

Nema praktično nikakvih dvojbi oko činjenice da je vježba „Velebit 18 – združena snaga“ bila potrebna, da je riječ o djelatnosti u okviru redovitog rada Oružanih snaga RH i Ministarstva obrane, te da spomenuta aktivnost ni na koji način nije stvarno sporna – ni politički, ni javno, a ni troškovno. Ova je vojna vježba pripremana mjesecima, ljudstvo je na njenu terensku pripremu krenulo krajem rujna i početkom listopada, njen aktivni dio trajao je od ranog jutra 13. listopada do ranih jutarnjih sati 16. listopada, a još će se danima raditi na njenom zaključenju i analizi. I sve to opet nije sporno. Pa ipak, iz razloga koje je teško objasniti, oko ove kompletno nesporne, a vjerojato i uspješne vojne djelatnosti, posljednjih je dana nastao javni skandal. Ne zbog sadržaja vježbe, ne zbog angažiranog ljudstva ili korištenih sredstava, pa čak ne ni zbog količine novaca utrošenih u njenu provedbu – već zbog tajenja informacija koje nisu i ne trebaju biti sporne ili tajne. Skandal je nastao sa samoga vrha Ministarstva obrane RH, zbog razilaženja metoda javnog djelovanja sektora obrane i elementarnih pravila transparentnosti u radu državne uprave današnje Republike Hrvatske, pune članice EU i NATO u 21. stoljeću.

Prve naznake problema postale su vidljive 15. listopada, u zaključnim trenucima glavnog događanja vježbe „Velebit 18“, na samom vojnom poligonu  „Eugen Kvaternik“ kod Slunju. Ondje je nakon okončanja javnih vježbovnih događanja bio za medije priređen još jedan konačni segment – prilika za fotografiranje dijela sudionika, te snimanje zadnjih izjava s nadležnim dužnosnicima i ratnim generalima Gotovinom i Markačem, koji su do tada na vježbi bili među uvaženim gostima. Među rutinskim pitanjima koja su novinari uputili ministru obrane Damiru Krstičeviću bilo je i ono o načelnim troškovima čitave prikazane aktivnosti – ne zato što bi cijena bila sporna, već čisto u smjeru zaokruživanja slike ovog velikog i važnog vojnog događanja, navodno „najveće vojne vježbe od Domovinskog rata“. Tu je pitanje novinarke Nove TV: „Ministre, podvukli ste crtu pod najveće projekte, koji su zapravo… vidjeli smo sve ono što imamo, što je u sustavu, pokazalo se na ovoj vježbi. Jel možete podvući crtu i reći koliko su bili troškovi cijele ove vježbe?“, takoreći otvorilo pandorinu kutiju.

Nesporazum s medijima na poligonu

Ministar Krstičević je tada odgovorio: „Prije svega, ja bi želio se zahvaliti svim vojnicima, dočasnicima i časnicima, na uloženom naporu, i u fazi planiranja, pripreme i provedbe ove vježbe. Mislim da su dečki odradili sjajan posao, na ponos cijele Hrvatske. Ja, kao ministar, sam zadovoljan i sretan da Hrvatska ima ovakvu vojsku. I, vidjeli ste, da je Hrvatska vojska u potpunosti spremna izvršiti sve temeljne zadaće… a to je obrana zemlje, pomoć civilnim institucijama i doprinos kolektivnoj sigurnosti. Jačamo Hrvatsku vojsku u svim područjima, i kao što sam rekao, ne da bi nekome prijetili… nego, jačamo je radi mira i sigurnosti. Znamo da je hrvatski narod svoju slobodu teško platio, i nikada više hrvatski narod ne smije proživjeti stradanja i razaranja u Domovinskom ratu. I to nema cijene. To nema cijene. Prema tome, i što se tiče troškova – tu je načelnik Glavnog stožera. Vodimo računa o troškovima, i sigurno da će načelnik Glavnog stožera i cijela vojska hrvatskoj javnosti i dati i te troškove… i da hrvatska javnost zna i koliko je potrošeno u kontekstu vježbe“. Dakle, čulo se sve osim ikakve okvirne brojke, zanemarujući činjenicu da obrambenim proračunom i njegovnim trošenjem upravlja MORH, a ne OS RH ili njihov Glavni stožer.

Odmah u nastavku tu je stiglo pitanje N1 televizije, gotovo u istome tonu: „O redu veličine tih troškova? Koliko to može biti?“. Odgovor ministra Krstičevića bio je opet sličan onom prvom: „Načelnik Glavnog stožera, kad se zatvore… čuli ste, da ćemo izanalizirati, kroz sustav naučenih lekcija, sve aktivnosti, i sigurno da ćemo… i načelnik Glavnog stožera – i taj dio. Ali, sigurnost je vrlo bitna. I mislim da je vrlo bitna stvar… Vojska mora vježbati. Nema moderne vojske koja ne vježba. Mi nemamo drugog načina – ili da stojimo u vojarnama. Da stojimo u vojarnama. Međutim, kad stojiš u vojarni, onda ne možeš provjeriti. Vidite vi danas – koliko je tu pokazano različitih sposobnosti. Koliko je tu pokazano različitog manevra, zajedničkog djelovanja HRM, HRZ, Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva za potporu, Zapovjedništva specijalnih snaga. Koliko je tu oružnih sustava – pa to treba integrirati. I, mi ne možemo to integrirati u vojarnama. Mi moramo biti na poligonima, i ovo sve što radimo – radimo da hrvatski narod zna, da ga čuva moćna i respektabilna i vojska. I to nam je zadaća. I to je moja odgovornost, kao ministra i kao načelnika, i na to sam fokusiran?“. Poprilično objašnjavanja, praćeno i praktičnim izjednačavanjem uloge ministra (čelnika upravne strukture MORH) i načelnika (prvog vojnika, na čelu Glavnog stožera OS RH), no bez spomena ikakvog novčanog iznosa o kojem se pitalo.

Večernja borba na RTL televiziji

Kraj vježbovnih aktivnosti predviđenih za javni uvid te je iste večeri 15. listopada ministar Krstičević uokvirio i turom po hrvatskim televizijama. U glavnom dnevniku HTV1 pitanja su bila općenita i nisu se dotakla troškova aktivnosti. No, sasvim je drugačija stvar bila nešto kasnije, kada je Krstičević stigao na RTL, u ruke Zorana Šprajca, urednika večernje informativne emisiji RTL Direkt. Ondje je razgovor odmah krenuo žestoko: „Evo, kad smo kod ovih novaca, izbjegli ste danas odgovor na poligonu, na pitanje koliko je koštala ova vojna vježba. Možete li makar otprilike reći… Dakle, čisto zbog poreznih obveznika koji to na kraju sve plaćaju, koliko to stoji?“. Odgovor je bio jednako lišen brojeva kao i oni od prije nekoliko sati, sa Slunja: „Pa moramo voditi računa o troškovima. Evo, i vi… mogu postaviti vama pitanje – koliko košta ova RTL emisija?“. No, to je bio tek početak dvoboja o cijeni vježbe.

„Mogu vam to vrlo brzo izračunati… Evo, sutra ćete dobiti taj podatak. Ali mi recite, imali ste vremena za ovaj podatak, pa recite koliko?“. Ministar Krstičević je nastavio „Što se tiče… Prvo, što se tiče vježbe ‘Velebit’… Ja bi se… prije svega želio čestitati našim vojnicima, dočasnicima i časnicima na vrhunskoj izvedbi. I vi ste vidjeli… Ova današnja vježba je pokazala da je Hrvatska vojska spremna, obučena izvršiti sve one zadaće koje se postavljaju pred nju. I ono što je naša sada zadaća, nakon završetka ove vježbe, napraviti kvalitetnu raščlambu vježbe, analizu vježbe. Jasno, u svemu tome moramo paziti za troškove. Sigurno da naši građani imaju imaju za pravo…“ – na što je upao Šprajc s ponovljenim pitanjem „Samo recite koliko je to otprilike stajalo!“. No, ministar Krstičević je nastavio: „Imaju za pravo znati, što se tiče troškova, tako da će Glavni stožer – kad završe tu analizu, izaći sa tom informacijom. S tim…“ – što je samo dovelo do ponavljanja pitanja „Pa možete nam reći otprilike? Deset, petnaest dvadeset, pedeset milijuna?“.

„Ne bih želio špekulirati“, nastavio se opirati Krstičević, da bi voditelj Šprajc izjavio „Ne, ne, ali… Pa ušli ste u neku vježbu s nekom projekcijom troškova. Pa niste valjda, tek tako, pa šta bude – bude?“. „Mi smo sa planiranjem, jednim pametnim planiranjem, mnoge vježbe koje su bile na razini grana… mi smo sada, upravo, napravili jednu cjelovitu vježbu, zajedničku vježbu – znači, cijele vojske – upravo s ciljem da se napravi bolja vježba, efikasnija, da nam da sliku…“ nastavio je objašnjavati Krstičević. „Ma, nije sporno, samo…“ pokušao je opet upasti Špajc, na što je Krstičević jednostavno produžio sa svojim objašnjenjem – „A, sa druge strane, i da na taj način i uštedimo, što se tiče troškova. Znači, javnost će znati koliko…“. Ipak, voditelj Šprajc se nije predavao: „Zašto ne možemo sada znati? Imate li neku, okvirno… ne pitam vas ja sada za deset tisuća kuna, gore ili dolje??“. I konačno, čulo se i nešto slično odgovoru ministra obrane: „Pa, ja vam mogu samo kazati, za cijelu godinu Hrvatska vojska, što se tiče cijelog uvježbavanja, troši otprilike tridesetak milijuna kuna“. Šprajc je pokušao to dodatno pojasniti: „Od proračuna koji je 4 milijarde i 800“ – „Za cijelu godinu!“ napomenuo je Krstičević. „Tridesetak milijuna kuna… Znači, ova vježba… možemo sad reći, je desetak milijuna kuna?“, pokušao je opet neuspješno dobiti službenu potvrdu troškova Zoran Šprajc – na što je Krstičević tek zaključio „Glavni stožer će vam kazati, kad završi cijelu analizu“.

„Dobro. Izbjegavate. Ne znam zašto. Ali, dobro…“, rezignirao je Šprajc, da bi Krstičević nastavio: „Ne izbjegavam ništa, nego radimo sustavno. Prema tome, troškovi će na kraju, kad se obračunaju…“. Za kraj je Šprajc konstatirao „Dobro, troškovi se obično znaju i prije nekog projekta, otprilike“, na što je ministar Krstičević zaključio: „Pa, ima se projekcije, ali… po prvi put mi radimo ovakvu vježbu, zato trebamo sustavno to postaviti“. Naravno, do kraja nije došlo do spomena ikakvih konkretnih financijskih brojki, usprkos činjenici da je pitanje o njima bilo postavljeno barem osam puta u osam prvih minuta ovoga mućnog razgovora.

Dan kasnije

U utorak, 16. listopada, ova je tema svoj odraz dobila i u Hrvatskom saboru, jer je oporbeni zastupnik Peđa Grbin o cijeni vojne vježbe „Velebit 18“ tog jutra postavio službeno zastupničko pitanje predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću. U svom pitanju Grbin je naveo: „Imajući u vidu da ministar obrane g. Damir Krstičević dana 15. listopada 2018. godine, gostujući u emisiji RTL Direkt, nije bio spreman odgovoriti na pitanje koliko je koštala vojna vježba ‘Velebit 18 – Združena snaga’, već je više bio koncentriran na to koliko košta spomenuta emisija, molim Vas da mi Vi odgovorite na sljedeće pitanje: koliko je koštala vojna vježba ‘Velebit 18 – združena snaga’?“. Time je ova priča iz medijske prešla i u političku sferu.

Uz to, ova je tema ostala aktualnom i u većini medija, od N1 televizije pa sve do RTL televizije, na kojoj je voditelj Zoran Šprajc skoro pa nastavio kanonadu od prethodne večeri. Naime, on je čitavoj toj priči od dan ranije posvetio posebnu pažnju – prvo popodnevnom najavom na mreži Twitter odgovora ministru Krstičeviću oko cijene koštanja emisije RTL Direkt, a onda i izborom prigodnoga gosta za svoju iduću večernju emisiju. Iako je riječ o komercijalnoj televiziji, koja ne prima pretplate ili državne potpore za emitiranje (pa samim tim nije ni dužna javno podnositi račune, za razliku od tijela na državnome proračunu), u kasnim večernjim satima tog utorka saznali smo cijenu pojedinog RTL Direkta, u slobodnome izričaju Zorana Šprajca:

„Dakle, bez obzira što mi nismo dobili odgovor na pitanje koliko je porezne obveznike stajala najveća vojna vježba ikad, ne bi bilo fer da ministar ostane bez odgovora na pitanje koliko vlasnike RTL-a košta ova emisija, pogotovo ako sam, eto, čovjeku obečao odgovor. Evo, dakle ministre jedna emisija RTL Direkta, s direktnim i indirektnim troškovima, dakle i plaćama nas koji za nju rade, prosječno košta oko 2.100 eura, ili oko 15.500 kn po emisiji. To je dakako okvirna brojka koja zbog direktnih troškova danas može biti veća, a sutra manja, ali daje eto, barem neku sliku naših troškova. Pa, ako će to sad nekako pomoći da i MORH konačno izračuna makar okvirne i direktne troškove vojne vježbe, dakle bez plaća vojnika koji su u njoj sudjelovali, znamo da je to fakat komplicirano – nama će isto tako biti drago dobiti i objaviti i taj odgovor“.

Uz to je u emisiju pozvan i Ante Kotromanović, bivši ministar obrane iz razdoblja 2011. do 2016. – kojem je bilo postavljeno pitanje o njegovoj procjeni troškova vojne vježbe kalibra „Velebit 18 – združena snaga“. Kotromanović je tu bio relativno jasan:

„Kao prvo, želim pohvaliti vojnike, dočasnike i časnike. Stvarno dobro rade i drago mi je da su shvatili ovi u MORH-u, napokon, da imaju u rukama izvrsne igrače, kao što su Modrić ili Messi. Prije tri godine su govorili da vojska baš i nije na toj razini. Svaka vojna vježba se planira, unaprijed, pravdaju se sredstva… Zašto ministar nije rekao samu cifru? On vjerojatno zna okvirnu cifru – ona je višemilijunska. Ali nije poanta u tome koliko košta vojna vježba. Vojska se mora trenirati i obučavati. To je poanta. Ona je odgovorna za obranu Republike Hrvatske i za obranu… za granicu. To je ustavna kategorija. I, to je dobra stvar da trenira. Sada, transparentni moraju biti – morali su, recimo, reći okvirno koliko to košta“.

Na to je voditelj Šprajc nastavio ispitivanje: „Dobro, ali vi znate… Imate projekciju… Znači, koliko je koštala vaša vojna vježba, prije tri godine? Sad, ova je veća – pa onda je to red, pet, deset, petnaest, pedeset milijuna kuna? Nebitno, mislim…“. Tu se i Kotromanović našao u neprilici: „Teško mi je odgovoriti, jer u moje vrijeme, mi nismo plaćali, recimo, vojniku straže. Danas imamo jednu zanimljivu situaciju, da profesionalcu plaćamo odlazak na stražu. Ja se duboko grozim takve situacije, ali što je – tu je. Nova politika, novi ministar. Pa, ja mislim da je to prošlo pet milijuna kuna. Ali, evo, čekat ćemo izvješće, i nadam se da će Ministarstvo obrane vrlo brzo… jasno reći koliko je potrošeno. To je normalno!“. Za Šprajca to nisu spektakularni novci – „U proračunu od 4 milijarde i 800, to stvarno nije neki veliki novac!“, na što se konačno dovezao i Kotromanović: „Pa nije. Ja ću samo reći da za vrijeme zadnje godine mog mandata, mi smo potrošili 200 tona streljiva. Vojnik se mora obučavati. Temeljna zadaća vojnika je da bude spreman, obučen, dobro motiviran – i to je  ključna stvar. I zato im čestitam na dobro odrađenoj zadaći jučer“.

Srijeda i obrat situacije

Nakon još jedne noći otvorenih pitanja, pitanje cijene vojne vježbe našlo se i u okviru uvoda u 119. sjednice Vlade RH, započete u podne 17. listopada 2018. godine. Tu je već bilo jasno kako je po pitanju transparentnosti i objave ovog obrambenog troška došlo do svojevrsne promjene gledanja. Kako smo već pisali na portalu Obris.org, premijer Andrej Plenković je tu najavio skoru objavu podataka riječima koje su očigledno bile usklađene s dotadašnjim tvrdnjama ministra obrane Damira Krstičevića:

„Nakon temeljite analize siguran sam da će i Glavni stožer i načelnik GS prezentirati javnosti naučene lekcije iz svega što ste poduzeli u ta 3 dana. A naravno da će i sutra načelnik GS hrvatskoj javnosti objaviti precizne troškove, koliko je ta vježba koštala“.

Iako je tu vidljivo da se pitanje kontrole trošenja obrambenog proračuna prividno spušta na razinu OS RH i Glavnog stožera, postalo je jasno da vrijeme ističe za dotadašnju politiku šutnje. I stvarno, samo kratko nakon toga (malo prije 14 sati) iz Ministarstva obrane stigao je poziv na neočekivanu konferenciju za medije – „Povodom uspješno provedene vojne vježbe ‘Velebit 18 – združena snaga’, u četvrtak 18. listopada 2018. u Ministarstvu obrane RH u Zagrebu u 13.00 sati održat će se konferencija za medije, na kojoj će biti predstavljeni rezultati preliminarne raščlambe vježbe, kao i troškovi vježbe“.

U očekivanju spomenutog službenog događanja i objave preliminarnih podataka o troškovima, zanimljivo je primijetiti da Večernji list – medija čiji je novinar Davor Ivanković na slunjskome poligonu bio jedan od visokih uzvanika – baš iz pera te iste osobe najednom ima i prigodni tekst, koji ujedno dominira naslovnicom novine za četvrtak, 18. listopada 2018. godine. U njemu se navodi kako je objava raščlambe i troškova zbog pritiska medija požurena, umjesto da se čekalo prethodno planiranih desetak dana. Cijenu vježbe se procjenjuje na manje od 10 milijuna kuna (glavnina gorivo i terenski dodaci za angažirano ljudstvo) – forsirajući tu usporedbu sa svečanim mimohodom iz kolovoza 2015. godine, čije se koštanje navodi na 12,75 milijuna kuna (za 3.000 vojnika i 300 vojnih vozila usred grada Zagreba).

Pritom, Večernji list tu, uz navodne procjene podatka o koštanju vježbe, citira i svježu izjavu ministra Krstičevića, koja kaže: „Nisam površan pa sam namjeravao u javnost izaći s detaljnom raščlambom, a HV, kao i svaka uređena vojska, kako je najavio ‘Velebit 18’, tako je planirao i odjaviti vježbu i prezentirati ono što je učinjeno i naučeno, uključujući i sve troškove“. Ujedno, ne propušta se napomenuti i da su ministru Kotromanoviću za objavu troškova svečanog mimohoda iz 2015. trebala tri tjedna – doduše, preskačući spomen činjenice da je to bilo pitanje objave detaljnijeg pregleda troškova, kojim se samo dopunilo i ispravilo grube procjene dane u doba održavanja priredbe. Dakle, riječ je tu bila o ponešto detaljnijoj razradi baš onih početnih procjena, o kojima su posljednjih dana hrvatski mediji tako žestoko ispitivali nadležnog ministra Damira Krstičevića, po pitanju aktualne vojne vježbe „Velebit 18 – združena snaga“.

Stota obljetnica Ratnog zrakoplovstva Poljske poklopila se s 50. međunarodnim nastupom „Krila Oluje“, pa je jedina hrvatska akro-grupa ovu okruglu brojku obilježila – radno. Poljska je, naime, ovoga vikenda (25. i 26. kolovoza) povodom 100. godina svog Ratnog zrakoplovstva, u Zrakoplovnoj bazi Radom organizirala air-show, na kojem je, osim vlastitih poljskih zračnih snaga, sudjelovao i niz europskih, pa čak i daleka Ratna zrakoplovstva Jordana i Pakistana. Skupila se tu i većina europskih akrobatskih skupina – od finskih „Midnight Hawksa“ i talijanskih „Frecce Tricolori“ do švicarske „Patruille Suisse“ i španjolske „Patrulla Águila“. Hrvatsku su, naravno, predstavljala „Krila Oluje“, koja su iz matične 93. ZB u Zemuniku put Poljske poletjela u četvrtak, 23. kolovoza. Po prvi puta ikad, u jednom od aviona Pilatus zajedno s pilotom „Krila Oluje“ poletio je i zapovjednik HRZ-a, brigadni general Mato Mikić.

Poljaci predstavljaju zvijezde ovogodišnjeg air-showa u Radomu

Pripreme uoči generalne probe (Photo: HRZ/L.Šapina)

Petak, 24. kolovoza, bio je rezerviran za generalnu probu ove velike međunarodne zrakoplovne priredbe. Vođa „Krila Oluje“, satnik Darko Belančić bio je zadovoljan izvedbom programa na generalnoj probi: „Jako smo motivirani za planirana dva nastupa u subotu i nedjelju. Nadamo se kako će nam i vrijeme biti saveznik i omogućiti jubilarni 50. međunarodni nastup“, istaknuo je satnik Belančić. Za razliku od četvrtka i petka, subota je osvanula mračna i kišna, što je utjecalo i na letački program u ZB Radom. Zbog izmijenjene satnice cijelog programa, „Krila Oluje“ nastupila su nešto ranije od planiranog, a izvela su skraćeni i prilagođeni program. „Ovo je bila naša čestitka Ratnom zrakoplovstvu Poljske za njihov uistinu značajan jubilej, 100 godina postojanja i djelovanja. Izražavamo naše duboko poštovanje i upućujemo iskrene čestitke. Nadamo se kako će sutra vrijeme biti bolje kada i mi obilježavamo naš jubilarni 50. međunarodni nastup. Sve pohvale ostalim članovima ‘Krila Oluje’ i cijelom hrvatskom timu u Poljskoj koji daju sve od sebe unatoč lošem vremenu“, istaknuo je satnik Belančić. No nedjelja je bila još i gora – kompletan letački program započeo je s velikim zakašnjenjem, uslijed izrazito loših vremenskih prilika je puno aviona odustalo od leta, pa su „Krila Oluje“ sa svojim skraćenim programom praktički zatvorila poljski air-show. Povratak u Zadar, planiran za ponedjeljak, 28. kolovoza, ponovno je prošao uz sunce i vedrinu.

“Krila” lete i po ovakvim nemogućim uvjetima (Photo: HRZ/M.Karačić)

Sunce na dočeku – pukovnik Ražov i satnik Belančić u 93. ZB (Photo: HRZ/M:Karačić)

„Krila Oluje“ je u matičnoj 93. ZB u Zemuniku dočekao zapovjednik baze, pukovnik Krešimir Ražov. „Ponosni smo na vas, na svaki vaš nastup jer ste jedan od najznačajnijih promotora Hrvatske vojske i Republike Hrvatske u svijetu. I ovoga puta, unatoč lošem vremenu, pokazali ste profesionalizam, hrabrost, odvažnost i umijeće zbog čega ste i svrstani u sam vrh svjetskog akrobatskog letenja“, rekao je na dočeku pukovnik Ražov. Vođa grupe, satnik Darko Belančić, podsjetio je kako su oba nastupa u Poljskoj morali prilagoditi iznimno nepovoljnim vremenskim uvjetima: „Naše sudjelovanje na ovoj manifestaciji ostat će zabilježeno po izvedbi 50. međunarodnog nastupa, koji je popratilo olujno nevrijeme s temperaturom oko 16 stupnjeva. No nismo odustajali, jer smo dali sve od sebe kako bi letačkim programom domaćinima čestitali 100. obljetnicu Ratnog zrakoplovstva. Korak po korak došli smo do našeg 50. međunarodnog nastupa, puno je truda i napora uloženo, ali smo zadovoljni. Sve pohvale zaslužuje i cijeli tim koji nas je pratio u Poljskoj, odradili su sjajan posao i bili nam važna potpora“, istaknuo je satnik Belančić. Uz Belančića kao vođu grupe, jubilarni 50. međunarodni nastup izveli su bojnici Ivan Anđić  i Zvonimir Mravunac te natporučnici Goran Grgić i Denis Živaljić. S grupom je u ulozi savjetnika bio i pukovnik Damir Barišić, dok je službeni komentator bio poručnik Marko Novković.

Ništa bez tima (Photo: HRZ/M.Karačić)

Osim 50 međunarodnih, „Krila Oluje“ do sada su izvela i 130 domaćih nastupa (odnosno, ukupno 180 nastupa), a program su prezentirali na najprestižnijim zrakoplovnim manifestacijama u 15 europskih država (Rumunjska, Slovenija, Mađarska, Njemačka, Austrija, Češka, Slovačka, Belgija, Italija, Turska, Poljska, Danska, Švicarska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska). Grupa se povodom jubilarnog 50. međunarodnog nastupa na svojoj Facebook stranici zahvalila svim fanovima, „spotterima“, entuzijastima i predstavnicima medija na podršci i praćenju tijekom ovih 13 godina djelovanja, ali i „svim zrakoplovnim tehničarima Eskadrile Aviona bez čijeg rada i znanja bi i jedan let grupe bio nezamisliv, svim pilotima EA koji su ‘uskakali’ kada je to grupi bilo najpotrebnije i koji to čine gotovo svakodnevno, svim vojnim i civilnim djelatnicima koji se daleko od očiju kamera, u uredima, bore sa birokracijom radeći u interesu KO, obiteljima na strpljenju, odricanju, razumijevanju, podršci i ljubavi svih ovih godina“. Posebno su se zahvalili i svim bivšim članovima „Krila Oluje“, koji su svojim radom i osobnom žrtvom omogućili i aktualnom i sljedećim naraštajima proslave novih jubileja.

Dok je zaista entuzijazam i volja za ovakvom vrstom letenja kod pilota „Krila Oluje“ neupitna, što se može posvjedočiti i na nizu njihovih izuzetno atraktivnih i uspješnih nastupa, Ministarstvo obrane ponovno nastupa u maćehinskoj ulozi – sad već i po pitanju strukturno jeftinog te dosad viđenog informiranja i promocije. Nakon što je nakon niza godina prošle, 2017. godine, akro-skupina dobila svoju zasebnu poveznicu na glavnoj web-stranici MORH-a (vlastita stranica bi vjerojatno bilo previše za tražiti od inertnog sustava), ove je godine tu zamrla većina osvježavanja informacija o „Krilima Oluje“. Iako je skupina i tekuće godine imala niz nastupa u zemlji te poneki i u inozemstvu, javno dostupan kalendar njihovih nastupa za ovu 2018. ne postoji. Jednako je tako izostala i do ove godine redovita prezentacije letačkog programa za nadolazeću godinu, inače tako normalna i uobičajena za većinu europskih akro-grupa. MORH na svojim stranicama nije osvježio čak ni sastav akro-skupine, pa je tako kao vanjski desni pratitelj i dalje naveden natporučnik Ivan Rendulić (koji je u međuvremenu napustio i 93. ZB i „Krila Oluje“ i preselio u Zagreb na obuku za pilota MiG-a 21), a kao komentator – satnik Miroslav Penica.

Nažalost, „Krila Oluje“ ove godine lete u krnjem sastavu – najprije im je nedostajao natporučnik Denis Živaljić (zbog školovanja u inozemstvu), a od početka ljeta i natporučnik Ivan Rendulić. Dok se Živaljić vratio u grupu povratkom iz Njemačke, za Rendulića još uvijek nema zamjene. Velika je to šteta za pilote i grupu koja već 13 godina dokazuje da je nemoguće ipak moguće, i da se osobnim profesionalizmom te zalaganjem bez zadrške može stajati uz bok najboljih europskih akro-grupa.

I posljednja novost – unutar 12 sati od objave ovog teksta MORH je ispravio neke od spomenutih nedostataka – prvenstveno popis aktualnih članova i kalendar nastupa “Krila Oluje” u 2018. godini. Dakle, može se kad se hoće!

Kao jedan od ukupno 5 nominiranih, u završnicu izbora za “Komunikatora 2018. godine” ulazi pukovnik Davor Turković, načelnik stožera i zamjenik zapovjednika 93. zrakoplovne baze Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane u Zemuniku, te donedavni zapovjednik Protupožarne eskadrile. “Komunikator godine” jedno je od ukupno tri posebna priznanja koja Hrvatska udruga za odnose s javnošću (HUOJ) dodjeljuje u okviru svoje godišnje nagrade “Grand PRix”.

Žiri nagrade “Grand PRix” hvali Turkovićevu komunikaciju tijekom prošlogodišnjih požara u Dalmaciji kada je bio zapovjednik Protupožarne eskadrile.

“Davor Turković pokazao se kao odličan komunikator čak i tijekom izuzetno teških situacija. Upravo krize ističu one koji vrsno barataju svim pravilima dobre komunikacije. Turković je javnosti uvijek jasno i odmjereno iznosio točne informacije te ih bio spreman stručno obrazložiti. Iako izuzetno aktivan u najgoroj protupožarnoj sezoni u posljednjih nekoliko desetljeća u Hrvatskoj, vodio je uspješnu komunikaciju prema njezinim najvažnijim dionicima – djelatnicima Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, drugim službama uključenima u gašenje požara, medijima te općoj javnosti – građanima i turistima”,

kazao je Krešimir Macan, predsjednik 15-članog žirija 11. Grand PRixa HUOJ-a.

Govoreći o razvoju svojih komunikacijskih vještina pukovnik Turković otkrio je da je dobre temelje dobio kroz predmet komunikogije na Hrvatskom vojnom učilištu, što je onda još i dopunio u praksi.

“Koristilo mi je i što je velika većina nas vojnih pilota osposobljavana za nastavnike letenja. Moramo znati prenijeti svoje misli kako bi druga strana nedvosmisleno primila informaciju nužnu za razvoj vještine. Tijekom petnaest godina koliko sam bio pripadnik Protupožarne eskadrile, zbog velikog sam interesa javnosti medijima davao dvadesetak intervjua godišnje. Zahvaljujući današnjoj tehnologiji svoje sam medijske nastupe mogao raščlanjivati”,

rekao je Turković, dodavši kako u javnoj komunikaciji najvažnijom smatra iskrenost.

“Sve što se kaže, ostaje negdje zapisano, a ako nije provjerljivo, gubi se vjerodostojnost. Kad se izgubi vjerodostojnost, komunikacijske vam vještine više nisu važne. Danas se koristi brza komunikacijska tehnologija, no kako bi informacija bila u potpunosti točna, nekad ju je najbolje malo pričekati”,

poručio je pukovnik Turković.

Osim Turkovića, trenutno su nominirane još i ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak i europarlamentarka Biljanu Borzan. U idućih tjedan dana bit će objavljena još dva finalista za “Komunikatora godine”, nagradu koja se u sklopu svečanosti “Grand PRix” Hrvatske udruge za odnose s javnošću dodjeljuje onome tko se profesionalno ne bavi komunikacijom, ali se istaknuo izvrsnošću komunikacije. Nakon toga žiri će birati pobjednika, a o tome kome bi trebala pripasti nagrada, svoje će moći reći i građani.

“Grand PRix HUOJ-a” dodjeljuje se od 2007. godine u nizu kategorija, a obuhvaća i tri posebna priznanja: (1) “Grand PRix za razvoj struke”, (2) “Komunikator godine” i (3) “Šipak godine – antikomunikator godine”. Nagrada za Komunikatora prošle, 2017. godine pripala je HGSS-u.

—————————–

—————————–

Savjetnik ministra obrane Goran Grošinić već godinama maltretira svoje suradnike i vrši nad njima mobbing, doznaje portal Index.hr od strane nekoliko izvora, a sve im je potvrđeno i u Sindikatu državnih namještenika. No umjesto sankcija, Grošinić je samo napredovao, pa je tako s mjesta glasnogovornika MORH-a postao savjetnik ministra, a sad je između pet kandidata odabran za mjesto u Stalnom predstavništvu Republike Hrvatske pri NATO-u u Bruxellesu.

Unatoč brojnim prijavama zbog mobbinga, MORH nije poduzeo ništa niti je uvažio prijave, već štoviše, niječe postojanje istih. “Vezano za prijave zaposlenika, prema evidenciji Uprave za ljudske resurse MORH-a u posljednjih 5 godina nije zaprimljena niti jedna prijava protiv navedenog državnog službenika niti su sukladno tome provedene bilo kakve sankcije. U personalnom osobniku državnog službenika, tijekom zaposlenja u MORH-u nema evidentiranih nikakvih zapisa o sankcijama ili kaznama“, stoji u odgovoru kojeg su primili od Samostalne službe za odnose s javnošću i izdavaštvo MORH-a.

“O anonimnim prijavama MORH ne može obavještavati javnost”

Kasnije su za Index.hr još odgovorili da “Različite ustrojbene cjeline Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH često zaprimaju anonimne predstavke o čijem sadržaju i postupanju Ministarstvo obrane ne obavještava niti može obavještavati javnost sukladno važećim propisima“. Međutim, od strane nekoliko izvora doznali smo da su prijavili Grošinića MORH-u, te Uredu predsjednice i Sindikatu državnih službenika i namještenika.

“Savjetnik ministra obrane Goran Grošinić od strane više osoba je prijavljen za omalovažavanje i mobbing nad djelatnicama Ministarstva obrane. Prijavljen je Uredu predsjednice i Sindikatu državnih službenika, ali nitko u državi ne poduzima išta da Grošinićev teror nad nama prestane. Još se pred svima hvali kako mu je ministar sredio skori odlazak u Bruxelles. U MORH-u naravno neće ništa priznati jer vi ne možete napraviti uvid u njegov dosje niti to tražiti. A u personalnom osobniku se evidentira samo sankcija ili kazna koja je određena nakon provedene istrage. No kako istrage nije bilo – nije bilo ni kazne“,

kazao je izvor iz MORH-a, ističući kako je prijavu podnijelo više djelatnica koje se boje za svoje radno mjesto pa žele ostati anonimne.

“Zabranjuje ljudima da mu se pojavljuju pred očima”

Izvor je kazao kako je svjedočio tome da Grošinić na neke djelatnice urla, drugima govori da su nesposobne i glupe i niškoristi, a nekima zabranjuje da mu se pojavljuju pred očima. “Anonimna prijava je poslana pismeno ministru obrane prije više od mjesec dana, kao i Uredu predsjednice i to nakon što je dotični vrijeđao i omalovažavao ženu do suza pred svjedocima“, kazao je za Index.hr jedan od izvora. Drugi izvor je pak rekao da Grošinić ne vrši mobbing samo nad ženama, već i nad ostalim djelatnicima ministarstva.

“Meni je znao prijetiti otkazom, a to je radio i ostalima koji su mu se zamjerili iako mu nitko ništa nije napravio: On jednostavno tako voli prijetiti. Želi vas cijelo vrijeme držati u strahu kako bi lakše manipulirao vama“, kazao je jedan od djelatnika MORH-a, također moleći za anonimnost kako ne bi izgubio posao.

Siniša Kuhar, tajnik Sindikata državnih službenika i namještenika, u razgovoru za Index potvrdio je navode izvora ističući kako već niz godina primaju prijave protiv Grošinića. “Još od travnja 2011. nam pristižu pritužbe na Grošinića i njegovo ponašanje. On konstantno vrši mobbing nad zaposlenicima i to čak i nad onima koji su na višim funkcijama, a još više nad ‘običnim’ zaposlenicima. Ljude dovodi do ruba pa su neki zbog toga završili i na bolovanju. U MORH-u nam nisu ništa službeno odgovorili na ove prijave, međutim u neformalnom razgovoru s MORH-om doznali smo kako je sve istina i da je Grošinić itekako neugodan u ophođenju prema zaposlenicima i posebno grub u komunikaciji prema podređenima“, rekao je Kuhar.

A nakon što su u MORH-u rekli da nisu zaprimili nikakvu prijavu protiv Grošinića u posljednjih pet godina, iako je posljednja poslana prošli mjesec, poslali smo upit i Uredu predsjednice. No kako to već obično biva, iz Ureda Kolinde Grabar Kitarović nismo zaprimili nikakav odgovor.

MORH: Grošinić odlazi u Bruxelles, ali na nižu funkciju od ove sad

MORH-u je Index.hr postavio pitanje i oko odlaska Grošinića u Bruxelles, što su im i potvrdili. Tako će Grošinić uskoro otići na novo radno mjesto u Stalno predstavništvo Republike Hrvatske pri NATO-u. Ondje će raditi kao viši stručni suradnik, a u MORH-u su pritom istaknuli kako je to niža pozicija od ove koju obnaša sad.

“Upućivanje na dužnosti u inozemstvo obavlja se tako da se raspiše interni oglas. Svi kandidati koji zadovoljavaju formalne uvjete idu na razgovor pred Povjerenstvo Ministarstva obrane kojeg čine: zamjenik ministra obrane, predstavnik Glavnog stožera Oružanih snaga, predstavnik Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, predstavnik Uprave za obrambenu politiku, predstavnik Uprave za ljudske resurse, te predstavnik Kabineta ministra obrane. Po obavljenim razgovorima navedeno Povjerenstvo Ministarstva obrane predlaže ministru obrane u pravilu glavnog i pričuvnog kandidata za konkretnu dužnost. Konačnu odluku o upućivanju kandidata na dužnost u inozemstvo donosi ministar obrane sukladno zakonu.

U proteklih nekoliko mjeseci raspisano je više internih oglasa te je nakon provedenih sjednica Povjerenstvo Ministarstva obrane predložilo ukupno 19 kandidata – djelatnih vojnih osoba i civila za određene dužnosti u NATO strukturama, za koje će se te popune obaviti prema potrebama službe i zahtjevima nadležnih ustrojstvenih cjelina Ministarstva obrane i Oružanih snaga.

U konkretnom predmetu za koji se interesirate, navodimo da se Goran Grošinić, državni službenik Ministarstva obrane, javio na interni oglas za radno mjesto višeg stručnog savjetnika (navedeno radno mjesto nije rukovodeće i formalno je niže pozicije od sadašnje dužnosti koju imenovani državni službenik obavlja) i nalazi se u Obrambenom odjelu u Stalnom predstavništvu Republike Hrvatske pri NATO-u, te je po provedenome postupku odabran između pet prijavljenih kandidata za to radno mjesto koje je još od 2015. godine upražnjeno.

Ovom možemo još dodati kako se državni službenik Goran Grošinić i krajem 2012. godine također javio na takav interni oglas za navedene radno mjesto u Obrambenom odjelu u Stalnom predstavništvu Republike Hrvatske pri NATO-u, prilikom redovite rotacije osoblja te ga je i tada tadašnje Povjerenstvo Ministarstva obrane predložilo za odabir na tu dužnost, no tijekom popune tog radnog mjesta 2013. godine, isti nije upućen na navedeno radno mjesto, a na takvu krajnju odluku Ministarstva obrane se nije žalio. Što se tiče njegovog upućivanja i raspoređivanja na spomenuto radno mjesto ne postoje nikakve zapreke za istim, jer udovoljava svim traženim uvjetima i posjeduje sve važeće certifikate“,

stoji u odgovoru Samostalne služba za odnose s javnošću i izdavaštvo MORH-a.

Inače, Goran Grošinić je 2006. godine nakon više od četiri godine u Službi marketinga i komunikacija Erste banke prešao u Ured za odnose s javnošću HDZ-a, odakle je brzo napredovao i prešao u MORH kao glasnogovornik, da bi kasnije bio imenovan posebnim savjetnikom ministra.

Tekst pod nazivom „Savjetnik ministra obrane terorizira zaposlenike, a MORH ga štiti: ‘Godinama ljude dovodi do ruba’“, autorice Martine Pauček Šljivak, objavljen je 20. srpnja na portalu Index.hr (http://www.index.hr/), od kuda ga prenosimo uz dozvolu. U izvornom obliku može se naći na adresi: http://www.index.hr/vijesti/clanak/savjetnik-ministra-obrane-terorizira-zaposlenike-a-morh-ga-stiti-godinama-ljude-dovodi-do-ruba/907588.aspx

Nakon iznimno uspješnog nastupa u Velikoj Britaniji na najvećoj svjetskoj zrakoplovnoj priredbi „Royal International Air Tattoo“ (RIAT), gdje su dobili i nagradu za sveukupno najbolji letački program, “Krila Oluje” stigla su u Zagreb.

Akrobatska skupina Hrvatskog ratnog zrakoplovstva oko 15:40 preletjela je Zagreb i onda sletjela na Pleso, gdje su imali protokolarni doček. Vođa grupe, pukovnik Damir Barišić dao je prijavak ministru obrane Buljeviću, a onda su piloti primili i čestitke načelnika GS OS RG Mirka Šundova i zapovjednik HRZ i PZO Miroslava Kovača. Tom je prilikom ministar u ostavci, Josip Buljević, izjavio:

“Poštovani predstavnici medija, evo, došli smo čestitati našim pilotima koji su na jednoj od najvećih međunarodnih natjecanja… odnosno najprestižnijem međunarodnom vojnom aero-mitingu, osvojili najprestižniju nagradu. Prvi put su nastupili tamo, i to je velik uspjeh za hrvatske pilote i hrvatsko zrakoplovstvo. Ono što je naročito bitno je da na najbolji mogući način počinjemo proslavu 21. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja, čije ime i nosi akro-grupa“.

Uz to, Buljević je na pitanje novinara istaknuo: “Ne, nije ovo njihova prva potvrda, dobili su oni dosta nagrada… međutim, ovo je najznačajnija. Oni su nastupili na najznačajnijem međunarodnom aero-mitingu, i dobili su najprestižniju nagradu – mač… sablju kralja Huseina… I, ja sam izuzetno sretan i ponosan na njih. Oni pokazuju da hrvatsko borbeno zrakoplovstvo ima svoju budućnost, i da se svi trebamo truditi i da ga održimo, i da omogućimo u budućnosti“.

Ako ostavimo po strani sjajan nacionalni običaj slikanja političara sa svakojakim dobitnicima, pa čak kad zanemarimo i zanimljivu činjenicu da uspjeh akrobatskih pilota na nenaoružanim i podzvučnim trenažnim zrakoplovima za vrh obrambenog ministarstva ima neke neposredne veze s političkom odlukom o budućnosti nadzvučnog borbenog zrakoplovstva u RH – ostaje činjenica da je današnji doček slavodobitnih pilota “Krila Oluje” u Zagrebu zapravo bio pripravljen i organiziran tako katastrofalno loše da nešto usporedivo u sektoru obrane već dugo nije viđeno.

Tko stigne – stigne!

Za početak – treba konstatirati da je uspjeh “Krila Oluje” na britanskoj zrakoplovnoj priredbi RIAT stvarno fantastičan. Posebice to vrijedi kad se ima u vidu da je riječ o skupini koja se prije samo godinu dana temeljito presložila – što je uspjelo teškom mukom. Ovakvo veliko priznanje, na glavnoj specijaliziranoj priredbi svjetskoga ranga, predstavlja jedan od profesionalnih vrhunaca koje se uopće može dosegnuti u akrobatskom letenju, a vjerojatno je i kruna takve specijalizirane karijere za pilote koji su ga imali sreću osvojiti.

Pa ipak, pristizanje tako nagrađenih “Krila Oluje” u Hrvatsku prošlo je skoro pa u tišini. Mediji su o njihovom pristizanju na Pleso bili obaviješteni samo sat vremena prije događanja (oko 14:30, za događanje na koje se trebalo stići do 15:30), a nije javno spomenut ni s time povezani prelet nad Zagrebom koji je “Krila Oluje” mogao dodatno prikazati hrvatskim građanima. U samoj zračnoj bazi Pleso okupila se tek šačica dužnosnika i nadležnih zapovjednika (uključujući i umirovljenika, kratkotrajnog bivšeg zapovjednika HRZ-a Josipa Štimca) – na kratke čestitke i sadržajno blijede izjave za nekoliko novinara i fotografa. Zli jezici bi rekli – nije nogomet, pa ne treba ni masovniji javni doček!

No, ovakva situacija definitivno nije proizvod manjka interesa, bilo stručnog ili široke javnosti – koja bi se zasigurno okupila da se objavilo što se to danas ima za vidjeti na nebu iznad Plesa i Zagreba. A i za one koji su obavijest primili, tu su praktični problemi tek započeli. Naime, kako je promet u gradu Zagrebu danas bio otežan (radovi na potezu Branimirova-Držićeva-Vukovarska), a čitavo se događanje odvija upravo u doba početka svakodnevne popodnevne prometne gužve – potpuno je jasno da postoje šira područja grada iz kojih se ni trenutnim kretanjem put Plesa, odmah po primanju obavijesti o stizanju “Krila Oluje”, nije moglo na cilju osvanuti na vrijeme. To je šteta jednaka onoj koju je proizvela i činjenica da zainteresirana javnost uopće nije bila obavještena da će “Krila Oluje” na Pleso pristići u formacijskom letu praćena borbenim zrakoplovima MiG-21 Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Kako je već i samo dizanje hrvatskih MiG-ova na presretanja interesantna vijest za sebe – njihovo je pristizanje u ulozi svečane pratnje “Krila Oluje” itekako bilo nevjerojatna i rijetka slika na hrvatskome nebu, koju bi mnogi željeli vidjeti te ovjekovječiti u filmu i fotografiji.

Ovako, čak je i niz ondje prisutnih pasioniranih pratitelja zrakoplovnih zanimljivosti na Plesu ostao zatečen neočekivanim spektaklom u zraku. A nije da se prikladan doček nije mogao isplanirati na vrijeme. Naime, Krila Oluje i pripadajući helikopter Mi-171Sh iz baze Fairford krenuli su još jutros, negdje oko 9 sati, da bi MORH tek 5 sati kasnije obavijestio medije o dočeku akro-grupe. Kako saznajemo, u međuvremenu su napravili tehničku pauzu u Njemačkoj, da bi od tamo oko 14 sati krenuli u Hrvatsku. No, nema veze – važno da su ministar na odlasku i nekoliko visokih časnika dobili koji trenutak pred kamerama i fotoaparatima, pa makar i svojim nebuloznim izjavama gotovo zasjenili jedine prave junake, zbog kojih su se mediji i okupili. Za sve ostale valja čekati da “Krila Oluje” ponove jučerašnji podvig te nagradu, ako i tada MORH ne odluči da to zapravo nikoga ne zanima.

Promocija koje nema

O tome kako obrambeni sustav ne misli da treba pratiti svoju jedinu i iznimno uspješnu akro-skupinu mogao bi se napisati podeblji roman. Kada bi se krenulo nabrajati, bilo bi tu svega – od toga kako Krila Oluje nemaju svoju kategoriju na web-stranicama Ministarstva obrane ili OS RH, a kamoli vlastitu web-stranicu, pa do toga da Služba za odnose s javnošću nikada ne pošalje fotografa barem na važnije ili najvažnije zrakoplovne priredbe na kojima oni nastupaju. To da Ministarstvo obrane RH, ali ni Oružane snage, ne znaju čemu služe društvene mreže – nije nepoznanica, a na koji način se tu radi marketing i promocija bilo je više nego vidljivo upravo na primjeru netom završenog RIAT-a. Vrlo živa aktivnost na Twitteru, Facebooku i specijaliziranim zrakoplovnim forumima, najave letova vlastitih timova i novosti vezane uz njih – sve se to dalo pratiti u realnom vremenu, direktno iz dalekog Ujedinjenog Kraljevstva pa na vaš ekran.

Umjesto toga, muk koji je u nas vladao oko objektivno izuzetno atraktivnih nastupa hrvatske akro-grupe teško je razumljiv, pogotovo zato što je za minimalnu dvodnevnu promociju trebalo nabaciti tek 3-4 twitta te koju atraktivnu fotografiju – ako se već po velikom priznanju za dobitnike nije organiziralo i nešto bitno ozbiljnije ili veće. Na pamet tu pada, recimo, masovni doček slavodobitnika kombiniran s općim pozivom građanstvu da uživa u njihovu svečanom preletu nad Zagrebom, s posebnim predstavljanjem na Plesu kako dobitnika tako i živopisne osvojene nagrade. No, za tako nešto bi Hrvatsko ratno zrakoplovstvo ipak trebalo biti barem rubno zainteresirano za svoj javni ugled, a MORH bi trebao raditi više od osobne promocije jednog političara na odlasku i nekoliko, što aktivnih a što umirovljenih generala.