Njemačka je u opasnosti od ulaska u „nasilan sukob” s Rusijom zbog sve agresivnijeg stava Moskve prema europskim državama, upozorio je u ponedjeljak 5. listopada  čelnik njemačke obavještajne službe BND (Bundesnachrichtendienst) Martin Jaeger. On je to izjavio na godišnjem javnom saslušanju obavještajnih čelnika u njemačkom parlamentu kazavši da je pokušaj napada u zračnoj luci u Leipzigu u kolovozu bio primjer kako su napetosti poprimile „opasniju dimenziju”. Jaeger je, među ostalim, izjavio: “Sukob s Rusijom s kojim se suočavamo poprimio je novu, opasniju dimenziju. (…) Njemačkoj prijeti opasnost da bude uvučena u nasilni sukob s Rusijom, pokušaj napada u Leipzigu samo je jedan primjer“, o čemu smo i na stranicama portala Obris.org već pisali. “Nijedna druga zemlja trenutno ne predstavlja tako izravnu, sveobuhvatnu i konkretnu prijetnju Njemačkoj“, upozorio je Jäger. Ruske obavještajne službe djeluju “s visokim stupnjem profesionalnosti i bezobzirnosti”. Stoga opasnost od napada na ciljeve u Njemačkoj „ostaje stvarna i prisutna“. U trenutnoj situaciji, obavještajne službe su “prva linija obrane”, naglasio je predsjednik BND-a, čija je služba odgovorna za strane obavještajne podatke.

Od jučer Njemačku trese prvorazredan špijunski skandal. Bivši predsjednik Njemačke savezne obavještajne službe (BND) August Hanning uhićen je zbog sumnje na špijunažu, pribavljanje državnih tajni, pokušaj veleizdaje i djelovanje za strane obavještajne službe. Istražitelji istodobno terete i jednog dugogodišnjeg djelatnika BND-a, inače bivšeg šefa kabineta Hanningovog kabineta, za pomaganje u pribavljanju i prosljeđivanju povjerljivih informacija. Prema sumnjama istražitelja, Hanning je dio tih informacija koristio je za izradu sigurnosnih analiza za jednu stranu obavještajnu službu. Istražitelji trenutno istražuju i njegove veze prema Rusiji, ali i Saudijskoj Arabiji.

Cilj – prisiliti Njemačku da odustane od potpore Ukrajini

Njemačka je najveći donator Ukrajine, naglašavaju mediji ističući kako je Jaeger rekao da Moskva pokušava prisiliti Njemačku da odustane od pružanja potpore. “Rusija je odlučna baciti Ukrajinu na koljena ove zime“, ocijenio je, dodavši kako “moramo očekivati ​​ruske napade takve žestine i brutalnosti kakve dosad nismo vidjeli.” Podsjetimo, njemačke vlasti opetovano su optuživale Moskvu za hibridnu kampanju napada bespilotnim letjelicama i kibernetičkih napada, no ruski predsjednik Vladimir Putin odbacio je te tvrdnje riječima: “Nikome ne prijetimo.”

Potpora EU povjerenice Kallas Njemačkoj

Visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku Kaja Kallas u ponedjeljak je izjavila da Rusija hibridnim napadima ugrožava živote diljem Europe. Dodala je da je “Europa posljednjih tjedana svjedočila porastu ruskih hibridnih napada, pokušaja sabotaže i povreda zračnog prostora”. “Ruski projektili i bespilotne letjelice tijekom vikenda ponovno su povrijedili zračni prostor Moldavije. To je potpuno neprihvatljivo“, ocijenila je Kallas.

Naime, Rusija od 30. rujna pokreće novu zračnu operaciju protiv ukrajinske energetske mreže. U napadu, koji se opisuje kao najteži kombinirani udar na energetske objekte u zadnjih nekoliko mjeseci, pogođena su postrojenja i infrastruktura oko Kijeva i u drugim regijama. Moldavsko Ministarstvo obrane priopćilo je da su istog dana tri drona ušla u njihov zračni prostor. O učestalim ruskim hibridnim napadima prošli je tjedan govorio i njemački kancelar Friedrich Merz. Najavio je nastavak podrške Ukrajini uoči zime, za koju se procjenjuje da bi mogla biti najteža od početka ruske invazije 2022. godine. Njemačke vlasti i ranije su upozoravale da Rusija provodi hibridnu kampanju koja uključuje dronove i kibernetičke napade.

Nismo ni mi pošteđeni

„Postoje različite definicije hibridnih djelovanja, ali ono što EU smatra kao hibridno djelovanje su prvenstveno kibernetički napadi, napadi na slobodu građana, obmanjivanje javnosti, informacijsko ratovanje, ometanje demokratskih procesa,”

rekao je na prošlotjednoj na međunarodnoj konferenciji obrambene industrije “EU 4 Defence Readiness – Road Map to Future” u organizaciji Agencije Alan d.o.o i Hrvatskog klastera konkurentnosti obrambene industrije general-bojnik Denis Tretinjak, direktor Glavnog stožera OS RH.

“Kod nas je kao jedan od oblika hibridnog djelovanja detektirano i podmetanje požara, kao i kibernetičko djelovanje za koje je i SOA u svom izvještaju za prošlu godinu navela da je bilo 38 napada koji su državno sponzorirani, od čega su dvije trećine od strane Rusije”,

ističe Tretinjak.

„Opremanje i modernizacija vojske je u velikom zamahu. Puno se toga nabavlja i kupuje i mi smo u Oružanim snagama sretni zbog toga jer podiže našu razinu sposobnosti. Tu je i čitav niz kompleksnih aktivnosti u pripremi, od obuke osoblja do pripreme infrastrukture. Taj proces se provodi”,

zaključio je general Tretinjak.

I u ponedjeljak , 5. listopada u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva dogodio se kibernetički napad, a krizni tim radi na procjeni zahvaćene infrastrukture i planu oporavka sustava, izvijestilo je to Ministarstvo. Ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva David Vlajčić ranije je novinarima kazao da su u jutarnjim satima dobili obavijest da svi isključe računala, no tada nije bilo poznato je li riječ o hakerskom napadu, tehničkoj poteškoći ili ažuriranju sustava. Napad je potvrdila glasnogovornica Ministarstva Vlatka Polšak Palatinuš, koja je otkrila da su zaposlenici o incidentu obaviješteni u jutarnjim satima. “Istina je, hakerski napad je u tijeku. Obavijest smo dobili jutros te nam je rečeno da svi isključimo računala”, rekla je Polšak Palatinuš.

Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte obratio se u četvrtak, 10. rujna, sudionicima godišnje konferencije njemačkih voditelja diplomatskih misija u Berlinu, istaknuvši vodeću ulogu Njemačke u izgradnji snažnije Europe unutar snažnijeg, pravednijeg i sposobnijeg NATO-a. Uz njemačkog ministra vanjskih poslova Johanna Wadephula, Rutte je u svom obraćanju naglasio potporu Njemačkoj nakon hibridnog napada Rusije na zračnu luku u Leipzigu. „NATO iskazuje potpunu solidarnost s Njemačkom. Uz vas stoji 31 ​​prijatelj i saveznik”, rekao je Rutte. O tom incidentu pisali smo na stranicama portala Obris. org, a Rutte je jasno dao do znanja da će odgovor Saveza biti pružanje veće potpore Ukrajini u njezinoj obrani od ruske agresije. Zahvalio je Njemačkoj na njezinoj vodećoj ulozi te naglasio jedinstvo Saveza u kolektivnoj obrani i potpori Ukrajini, naglašava NATO u priopćenju.

Rutte je izjavio da Njemačka predvodi najdublju transformaciju Saveza još od Hladnog rata – NATO 3.0 – u kojoj europske saveznice i Kanada preuzimaju veću odgovornost za vlastitu sigurnost. Dolazi do promjene u načinu razmišljanja: sigurnost nije nešto što bi SAD trebao osiguravati “za” nas, već “s” nama, napomenuo je Glavni tajnik. Također je istaknuo znatan doprinos Njemačke sigurnosti Saveza, uključujući novu oklopnu brigadu trajno stacioniranu u Litvi, preuzimanje nove zapovjedne uloge Prvog njemačko-nizozemskog korpusa na istočnom krilu NATO-a te njemačke zrakoplove i brodove koji podupiru odvraćanje i obranu NATO-a. Rutte je pohvalio njemačku obrambenu industriju, od vodećih svjetskih tvrtki do inovativnih novoosnovanih poduzeća. „Proizvodite više i činite više za naš Savez”, rekao je Rutte. „Revitalizacija naše obrambene industrijske baze nije dobra samo za našu sigurnost, dobra je i za naša gospodarstva”, navodi NATO u priopćenju.

Inače, njemačka vlada želi odlučnije postupati protiv ruske flote u sjeni, budući da Moskvu optužuje za kršenje sankcija i sabotaže. Druge europske zemlje već poduzimaju odlučnije mjere, navode njemački mediji.

Njemačka: Mjere protiv ruske „flote u sjeni“

Julian Pawlak

Kada je njemačka savezna vlada 1. rujna javno proglasila Rusiju odgovornom za neuspjeli napad dronom na zračnu luku u Leipzigu, najavila je niz mjera odmazde. Među njima je i odlučnije postupanje protiv takozvane ruske „flote u sjeni“. To su često stari, loše održavani i nedovoljno osigurani brodovi s nejasnim vlasničkim odnosima, uglavnom tankeri za naftu, kojima Rusija pokušava zaobići sankcije, navodi u opširnom članku njemački Deutsche Welle (DW). No zadržavanje tih plovila nije tako jednostavno, kaže za DW Julian Pawlak, stručnjak za pomorsku sigurnost pri Zakladi za znanost i politiku u Berlinu. Naime, međunarodno pomorsko pravo u načelu štiti slobodnu trgovačku plovidbu: „Prijevoz ove robe otvorenim morem sam po sebi uopće nije nezakonit. Ono što tome treba dodati jest da su dijelovi te flote u sjeni povezani s takozvanim hibridnim aktivnostima, dakle sabotažama, špijunažom, mogućim djelovanjem dronova i s time povezanim ometanjima.“

Njemačka je dosad učinila premalo protiv toga, smatra političarka Zelenih zadužena za sigurnosna pitanja Sara Nanni: „Rusi financiraju svoj rat protiv Ukrajine i svoje agresivno ponašanje prema Europi svojom flotom u sjeni.“ Protiv Rusije se mora djelovati, smatra Nanni i dodaje: „To je jedino što bi Rusiju moglo pokrenuti da se ponovno vrati za pregovarački stol.“ Saveznu vladu ova političarka Zelenih optužuje za pasivnost: „Druge nacije to rade na Baltiku, a Njemačka ne. Od ministra unutarnjih poslova čujem da je to tehnički ili pravno teško. Ali mislim da je to politička odluka da se to ne učini. I mislim da je to pogrešno.“

Finska pokazuje kako treba postupiti

Eagle S. nakon blokade finske policije i granične straže

Pod „drugim nacijama“ Nanni misli, primjerice, na Finsku: krajem 2024. tanker Eagle S. vukao je sidro po morskom dnu u Finskom zaljevu i oštetio električni kabel Estlink 2. Finska granična straža zadržala je brod. Iako je finski sud kasnije odbacio tužbu za teško oštećenje imovine, stručnjak za sigurnost Sönke Marahrens sa Sveučilišta u Kielu pohvalio je u intervjuu za DW postupanje Finaca: „Poslali su jasnu poruku drugoj strani i rekli: Znamo što radite i zaustavit ćemo vas! I moglo se vidjeti da je nakon te jasne objave druga strana shvatila i promijenila svoje ponašanje.“

Osim Finske, i Velika Britanija i Francuska, ali i Švedska, u međuvremenu rigorozno postupaju protiv sumnjivih brodova. Švedska obalna straža u svojim teritorijalnim vodama ciljano zaustavlja i kontrolira tankere i teretne brodove za koje se sumnja da pripadaju floti u sjeni. Pritom se brodove dosljedno zadržava ako koriste krivotvorene dokumente, nisu dovoljno osigurani, predstavljaju rizike za pomorsku sigurnost ili krše zakone o zaštiti okoliša.

Naoružane ruske posade na brodu

Kontrole sumnjivih ruskih brodova ipak nisu bez rizika, smatra Julian Pawlak: „Naravno, kod takvih akcija mora se uzeti u obzir da, primjerice, ruski ratni brodovi prate takve brodove ili, kao što se sada češće opaža, da se na brodu nalaze naoružane posade povezane s ruskim plaćeničkim skupinama, te da se takvi rizici moraju uzeti u obzir.“

Rusija je zbog “Jaguara” digla borbene avione

Estonija je to iskusila s tankerom Jaguar. U svibnju 2025. njegov je kapetan ignorirao upute estonskih vlasti dok se nalazio u njihovim obalnim vodama. Estonci su pokušali zaustaviti i provjeriti sumnjivi brod. Na to je Rusija podigla borbeni zrakoplov – Estonci su popustili i tanker je mogao nastaviti plovidbu. „Pritom je važno obratiti pozornost na to u kojoj se regiji te aktivnosti provode“, kaže Pawlak: „Na Baltiku je Rusija već zemljopisno mnogo bliže i ima druge mogućnosti, uključujući i uporabu vojnih jedinica za pružanje potpore.“ No, ističe Pawlak, primjerice u La Mancheu između Velike Britanije i Francuske to je već teže: „Rusija ne može pratiti ili štititi svaki brod flote u sjeni.“

Kontrole bi povećale troškove za Rusiju

Francuska vojska u kontroli tankera Deyna

Iako stručnjak za sigurnost Johannes Peters smatra da je opravdano postupati protiv brodova flote u sjeni, on upozorava: „Ovim kontrolama nećemo moći isušiti ovaj sustav, nego je riječ o tome da se taj sustav flote u sjeni za Rusiju optereti rizicima i neizvjesnostima te da se povećaju troškovi.“ Pritom navodi primjer: „Ako umjesto tri može ploviti samo jedan brod dnevno, onda su to manji prihodi u rasponu od dvoznamenkastog do troznamenkastog milijunskog iznosa. Ako tranzit ne traje x dana, nego x plus 4 dana – sve to smanjuje ruske prihode. A prihodi od izvoza nafte egzistencijalno su važni za rusko ratno gospodarstvo“, navodi DW.

Ministar vanjskih poslova Ruske Federacije Sergej Lavrov izjavio je u nedjelju, 6. rujna, da su njemačke optužbe o umiješanosti Moskve u incident s dronom na njemačkom aerodromu u Leipzigu “početak pravog rata”, izvijestila je državna novinska agencija TASS. Naime, njemački kancelar Merz i njemački mediji objavili su da je Rusija odgovorna za prošlomjesečni neuspješni pokušaj napada dronovima na zračnu luku Leipzig/Halle u istočnoj Njemačkoj  kada je 4. kolovoza pronađen dron s eksplozivnom napravom u blizini ukrajinskih teretnih zrakoplova. Nije eksplodirao jer je detonator očito bio neispravan, a istražitelji sumnjaju da se drugi dron sudario s teretnim zrakoplovom u blizini. Deset dana kasnije navodno je u blizini zračne luke pronađen i treći dron. Službeni Berlin objavio je 1. rujna da raspolaže podacima da je Rusija odgovorna za pokušaj napada dronom na zračnu luku Leipzig/Halle prošlog mjeseca te je odlučila odgovoriti nizom mjera., a među njima su zatvaranje konzulata i ruskog kulturnog centra u Berlinu.

Rusija je, naravno, odbacila njemačke optužbe kao neutemeljene, optužujući Berlin za podmetanje dokaza kako bi pripisala Rusiji odgovornost za napad. “Sve ove Merzove izjave o ponovnom pretvaranju Njemačke u vodeću vojnu silu u Europi – provode se u praksi. On nam, zapravo, objavljuje rat“, rekao je Lavrov o njemačkom kancelaru. Portal Deutsche Wellw objavio je u ponedjeljak 7. rujna da je prvi čovjek ruske diplomacije Sergej Lavrov, poznat po svojoj oštroj retorici, dodatno zaoštrio ton u sporu s Berlinom. “Zračna luka Leipzig. Ondje su pronašli dron i proglasili ga ruskim. Nitko ništa nije dokazao. Zapravo, ovo je početak pravog rata“, rekao je Lavrov za rusku državnu televiziju. Dodao je da ga njemačke sankcije, poput zatvaranja ruskog konzulata u Bonnu i Ruskog doma u Berlinu, podsjećaju na uvod u Drugi svjetski rat.  Ruski ministar dodao je da “nema sumnje da će brojni zapadni političari uskoro biti izbrisani s europske političke scene“.

Za Berlin su pak dokazi čvrsti i neoborivi, naglašava DW. Kancelar Merz izjavio je da vlada već četiri tjedna temeljito provjerava sve informacije: “Krivac je jasno identificiran. Dokazi su neosporni i pravno potpuno utemeljeni.” Merz je izjavio  da reakcija Berlina na incident u Leipzigu slijedi primjer njemačkih vlasti iz 1980-ih: “Baš kao što je 1982.-83. savezna vlada pod vodstvom CDU/CSU dala jasan odgovor na prijetnju našoj slobodi, prijetnju našem teritoriju, prijetnju našoj demokraciji, tako i danas moramo dati jasan odgovor i ostati nepokolebljivi“, rekao je njemački kancelar. 1982.-83. vlada njemačkog kancelara Helmuta Kohla, unatoč raširenim anti-ratnim prosvjedima, podržala je razmještaj američkih projektila Pershing II u Zapadnoj Njemačkoj. Ovaj potez smatran je odgovorom NATO-a na razmještaj projektila srednjeg dometa RSD-10 Pioneer od strane Sovjetskog Saveza i povećanu vojnu prijetnju koju je predstavljao SSSR.

Ruski dom u Berlinu

Rusija je odmah odbacila njemačke optužbe kao neutemeljene, optuživši Berlin za krivotvorenje dokaza. Sam Vladimir Putin nazvao je incident insceniranim činom osmišljenim kako bi se odvratila pozornost od problema koje Njemačka doživljava pod kancelarom Friedrichom Merzom: “Postoje očiti ekonomski problemi. Tvrtke se zatvaraju. Ljudi gube posao, životni standard opada. Nije jasno zašto se sve to radi. Jedino objašnjenje je da se moramo ‘suočiti s agresivnom Rusijom’. Gdje su dokazi? Pa, podmetnuli su ‘dokaze’“. Nakon što je Njemačka zatvorila ruski konzulat u Bonnu i kulturni centar u Berlinu, Moskva je uzvratila zatvaranjem sva tri Goethe-instituta u Rusiji, a zaposlenicima i njihovim članovima obitelji naređeno je da napuste Njemačku. Kako je jučer objavilo rusko Ministarstvo vanjskih poslova, “Rusija povlači svoju suglasnost za rad njemačkog generalnog konzulata u Sankt Peterburgu. Mora prestati s radom, a njegovi zaposlenici moraju napustiti Rusiju najkasnije do 18. rujna. Goethe centri u Rusiji također prestaju s radom, a njihovi zaposlenici moraju napustiti zemlju najkasnije do 13. rujna.”

Hibridne prijetnje i napadi – njemačka svakodnevnica

Njemačka je već neko vrijeme na udaru hibridnih prijetnji o kojima sve češće se govori u javnosti i medijima. Njemačke sigurnosne službe koriste taj izraz kada različite radnje – poput sabotaže, špijunaže, kibernetičkih napada i dezinformiranja –  djeluju koordinirano. Cilj je oslabiti državu i društvo, ali na način da se ne prijeđe prag otvorenog rata, dok nalogodavci nastoje prikriti tragove. Takvi su napadi najčešće usmjereni na kritičnu infrastrukturu: zračne luke, željeznice, energetske mreže i državne institucije. Istodobno je meta i javno mnijenje – lažne vijesti služe stvaranju nesigurnosti i narušavanju povjerenja u državu. Budući da pojedinačni incidenti na prvi pogled djeluju nepovezano, tek šira slika otkriva pravu pozadinu.

Njemačka i njezini zapadni saveznici već dugo optužuju Moskvu za vođenje hibridnog rata, koji uključuje kampanje dezinformiranja, pa čak i naručena ubojstva. Od ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, Njemačka i Europa aktivno podupiru Kijev u obrani Ukrajine. Savezni ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt izjavio je za list Bild am Sonntag: „Ruski hibridni napadi naša su svakodnevica – od dronova s ​​eksplozivom u zračnim lukama i agenata u našim gradovima do kibernetičkih napada i sabotaža. Ti će napadi postati još intenzivniji, ali imamo načina da se obranimo i zaštitimo.”

Nije samo Leipzig …

Njemačka policija ima pune ruke posla

Prošlog tjedna, točnije 1. rujna mediji su objavili kako je  termoelektrane Jänschwalde u njemačkom Brandenburgu pokušan je napad na transformatorsku stanicu. Policija je kod postrojenja u mjestu Turnow-Preilack pronašla eksplozivne naprave, za koje se navodi da su rakete opremljene eksplozivom. Stručnjaci su na terenu i rade na njihovoj deaktivaciji, objavio je Die Welt. Policija je jučer oko osam sati obaviještena o mogućem oštećenju na jednom od vodova. “Osiguravamo tragove, a na terenu su stručnjaci za deaktiviranje“, izjavila je glasnogovornica policije i potvrdila da nema nikakve opasnosti za stanovništvo. Istragu je preuzeo Pokrajinski ured za kriminalističku policiju Brandenburga (LKA), a pronađene naprave opisane su kao improvizirana eksplozivna i zapaljiva sredstva. I list “Märkische Allgemeine”, koji se poziva na izvore iz sigurnosnih krugova i same tvrtke, piše da su interventne snage pronašle i deaktivirale nekoliko raketnih naprava s eksplozivom. Prema istom izvoru, transformatorska stanica pogođena je više puta. Očito je cilj bio izazvati veći prekid opskrbe električnom energijom u bloku E termoelektrane na ugljen. Zabilježen je kratkotrajan prekid rada, ali su u međuvremenu svi vodovi ponovno u funkciji. Iz tvrtke ističu da opća opskrba električnom energijom nije ugrožena i da blisko surađuju s nadležnim sigurnosnim službama. Glasnogovornik operatera elektrane Leag potvrdio je da u tvrtki nema ozlijeđenih. Transformatorska stanica Preilack, smještena u okrugu Spree-Neiße blizu granice sa Saskom, ključna je za distribuciju električne energije proizvedene u elektrani Jänschwalde na regionalnoj i nacionalnoj razini. Elektrana Jänschwalde, prema podacima tvrtke Leag, izgrađena je između 1976. i 1989. godine i bila je posljednja velika elektrana podignuta u bivšem DDR-u.

Jučer je objavljeno i da su i u zapadnoj njemačkoj saveznoj pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija policajci otkrili eksplozivne naprave u blizini dalekovoda, javila je novinska agencija DPA, pozivajući se na policiju u Kölnu. Lokalni stanovnici prijavili su sumnjivu osobu u blizini elektrane Weisweiler u blizini Aachena u ponedjeljak, 7. rujna poslijepodne. Područje je bilo blokirano, a promet na saveznoj autocesti A4 između čvorišta Eschweiler Ost i Langerwehe također je bio zatvoren. Policija je danas objavila da je kao sumnjivog za ovaj incident privela 48-godišnjeg Daniela V. Prema preliminarnim informacijama, pokušao je izazvati kratki spoj bacivši tanku žicu preko dalekovoda koristeći rakete kućne izrade.

EU i NATO raspravljaju o odgovoru na incident s dronom u Leipzigu, za koji je Njemačka okrivila Rusiju, “na najvišim razinama“. Visoki dužnosnik rekao je za Financial Times da trenutni mehanizmi odvraćanja nisu dovoljni za odgovor na akcije koje ne spadaju pod članak 5. NATO ugovora. Savez se boji da bi se bez snažnog odgovora takvi incidenti mogli nastaviti. Prema FT-u, europske obavještajne agencije pripremaju se za još vandalizma i kibernetičkih napada, pa čak i podmetanja požara na raznim mjestima, dok Francuska, Italija i Poljska sljedeće godine održavaju izbore. Istodobno, razvoj kolektivnog NATO rješenja kompliciran je zbog različitog stava Washingtona od europskog, čemu je pridonijela i prošlotjedna izjava Donalda Trumpa da Rusija ne želi napasti zemlje NATO-a.

Prijetnja zračnom prostoru koja je u ponedjeljak 8. lipnja, ujutro proglašena u Latviji završila je oko 10:30 sati, izjavile su za latvijske medije Nacionalne oružane snage (NBS). Dron koji je ušao u latvijski zračni prostor oborili su NATO-ovi zrakoplovi, točnije francuski Rafalei . Od travnja, četiri francuska borbena zrakoplova Rafale nalaze se u zračnoj bazi Šiauliai u Litvi u sklopu NATO-ove misije Baltičkog zračnog nadzora. Dron je opisan kao “strana bespilotna letjelica koja je uletjela u Latviju kao rezultat ruskog elektromagnetskog ratovanja”. Ovaj incident malo je prošao „ispod radara“, a naročito nakon razmjene vatre između Irana i Izraela te krhkog primirja u Perzijskom zaljevu.

Govoreći na konferenciji za novinare, latvijski ministar obrane Raivis Melnis pohvalio je ulogu Oružanih snaga i NATO partnera u brzom informiranju javnosti o prijetnji i suočavanju s njom. Potraga za fragmentima drona kako bi se on i njegove sposobnosti detaljnije identificirale je u tijeku. Na pitanje koliko je koštalo podizanje NATO-ovih zrakoplova i obaranje drona, Melnis je odgovorio: “Ne bismo trebali brojati novac o tome koliko košta svaki hitac kada govorimo o našoj sigurnosti”, dodavši da trenutno nema naznaka o ozljedama ili šteti uzrokovanoj incidentom. Drugo upozorenje o dronu ostalo je na snazi ​​čak i dok se održavala konferencija za novinare. Nacionalne oružane snage izdale su oko 9:20 upozorenje koje pokriva općine Ludza, Balvi i Alūksne u vezi s potencijalnom prijetnjom zračnom prostoru.

Rezultat ruskog elektroničkog ratovanja

Brigadni general Kaspars Zdanovskis, zamjenik zapovjednika Latvijskih nacionalnih oružanih snaga, održao je zajedničku konferenciju za novinare s ministrom obrane Raivisom Melnisom o jutrošnjem upadu drona. Senzori su pokazali da je upad uzrokovan ruskim elektroničkim ratovanjem, rekao je Zdanovskis, ali nije potvrdio je li riječ o ruskom ili ukrajinskom dronu kojeg su oborili francuski NATO borbeni zrakoplovi malo iza 10 sati po lokalnom vremenu. Ministar obrane Latvije je rekao da dron nije uzrokovao žrtve ili štetu te dodao da NATO zrakoplovi još uvijek patroliraju graničnim zračnim prostorom.

Ukrajina je optužila Rusiju da stoji iza nekoliko drugih incidenata ulaska dronova u zračni prostor njezinih saveznika zbog elektroničkog ometanja. Nakon današnjeg upada dronovau Latviju, sastao se državni vrh, uključujući i predsjednika Latvije, kako bi analizirao još jednu sigurnosnu prijetnju i donio zaključke o jačanju obrambenih kapaciteta.

Samo nastavak udara

Podsjetimo, latvijska premijerka Evika Silina dala je ostavku prošlog mjeseca nakon političke krize koju su izazvala dva zalutala ukrajinska drona, kao i ministar obrane, o čemu smo u svibnju pisali na portalu Obris.org. Tadašnji  ministar obrane Andris Sprūds (Stranka Progresivci) objavio je ostavku u nedjelju navečer, 10. svibnja, nakon što su dva drona pala na latvijski teritorij u četvrtak te pogodila naftne instalacije. Riječ je bila o ukrajinskim dronovima koji su, prema riječima ukrajinskog ministra vanjskih poslova Andrija Sibihe, pali u Latviju zbog “ruskog elektroničkog ratovanja koje je namjerno preusmjerilo ukrajinske dronove s njihovih ciljeva u Rusiji“.

Ukrajinski napad na Sankt Peterburg

I na portalu Obris. org više puta smo pisali da su baltičke zemlje na meti ruskih hibridnih napada, kao i da su brojni dronovi viđeni na tom području, a neki su i pali na području baltičkih država i Poljske. Ovaj posljednji incident dogodio se nakon što su ukrajinski dronovi tijekom prošlotjednog Ekonomskog foruma na kojem je sudjelovao i ruski predsjednik Vladimir Putin napali Sankt Peterburg. Ruski mediji navode kako su snage protuzračne obrane tada oborile 86 ukrajinskih dronova u regiji oko Sankt Peterburga, grada domaćina velikog investicijskog foruma i Putinovog rodnog grada. “Osamdeset šest dronova srušeno je iznad Lenjingradske regije. Borbene operacije se nastavljaju“, napisao je guverner Aleksandar Drozdenko na Telegramu. Agencije su objavile kako je Ukrajina pogodila terminal za izvoz nafte u Sankt Peterburgu nekoliko sati prije početka godišnjeg ekonomskog foruma predsjednika Vladimira Putina u pokušaju da nanese štetu njegovu ugledu i pokaže koliko su ranjivi veliki ruski gradovi.

Rusija očekuje da će ove godine premašiti proračun za rat u Ukrajini za najmanje 28 milijardi dolara, jer napredak na bojištu usporava, a Kijev dobiva na zamahu udarima preko granice,  posebice na rafinerije nafte, objavio je nedavno britanski Independent. Tako je u pismu ruskog ministra financija Antona Siluanova iz veljače ove godine vlada pozvana da zamrzne oko 2,9 bilijuna ruskih rubalja (40,8 milijardi dolara) planirane potrošnje koja nije povezana s ratom ove godine, upozoravajući da bi prekoračenje od 2 bilijuna rubalja moglo porasti na čak 4 bilijuna rubalja u “negativnom scenariju”, prema Financial Timesu. Siluanov je također predvidio da će Rusija prekoračiti potrošnju za rat za dodatnih 4 bilijuna rubalja u 2027. i 2028. godini. Naime, još u 17. stoljeću austrijski vojskovođa talijanskog porijekla Raimondo Montecuccoli je ocijenio da su za vođenje rata potrebne tri stvari: novac, novac i opet novac. Za rusku „Specijalnu vojnu operaciju“ koja je trebala trajati između 3 i tjedan dana već godinama je potrebno izdvajati ogromna sredstva.

Iako izvori bliski Vladimiru Putinu kažu da predsjednik još uvijek vjeruje da njegove snage mogu zauzeti cijeli Donjeck i Lugansk do jeseni, teška financijska situacija pokazuje poteškoće s kojima se Rusija suočava nakon više od četiri godine gorkog sukoba s ohrabrenom Ukrajinom. Podsjetimo, Ukrajini je nedavno EU odobrila veliki zajam od 90 milijardi eura, o čemu smo i pisali na stranicama ovog portala. Rusija je na početku rata bila 11. najveće gospodarstvo na svijetu, ali se prošle godine popela na deveto mjesto unatoč sankcijama i ratnim troškovima, potaknuta širenjem obrane, industrije i nabave.

Čime financirati ruski rat u Ukrajini?

Dok su napuhane cijene nafte povezane s iranskim ratom pomogle Rusiji da se održi na površini nakon upozorenja ministra Siluanova u veljači, ratno gospodarstvo pokazuje znakove naprezanja jer se javne usluge i radna snaga smanjuju. Putin je početkom svibnja rekao vladinim dužnosnicima da mjere poduzete za poticanje gospodarstva počinju davati rezultate nakon što je Moskva bila prisiljena smanjiti svoju prognozu gospodarskog rasta za ovu godinu. Rekao je da su ekonomski podaci za ožujak pozitivni, s porastom BDP-a od 1,8 posto. No,  Siluanov je za ruski list Kommersant rekao da Ministarstvo financija revidira proračun kako bi uzelo u obzir „promjene u makroekonomskim uvjetima te potrebu za koncentriranjem dodatnih sredstava na važna prioritetna područja“. „Naravno, postoje apsolutno prioritetne stavke potrošnje: ispunjavanje društvenih obveza i osiguravanje obrane i sigurnosti zemlje“, rekao je Siluanov, dodavši: „Inače, svaku stavku analiziramo s obzirom na ekonomski povrat, postizanje rezultata i, u konačnici, njezin utjecaj na dobrobit ljudi.“

Rusko tržište podijelilo se na vrlo nestabilnu “dvojnu ekonomiju” jer su golemi državni izdaci za održavanje invazije na Ukrajinu izazvali duboku stagnaciju u nevojnim komercijalnim sektorima. Početni val gospodarskog rasta, potaknut grozničavom ratnom proizvodnjom, uglavnom se iscrpio, razotkrivajući ozbiljne strukturne neravnoteže. Kako bi spriječio da rastući proračunski deficit izmakne kontroli, Kremlj je drastično povećao poreze i proširio unutarnje zaduživanje, čime guši i paralizira civilno poduzetništvo, analizirao je i AP.

Crne prognoze ekonomskog rasta u Rusiji

Nakon godinu i pol, ruska ofenziva se konačno ispuhala

Prognoze ruskog Ministarstva gospodarstva ranije u svibnju snizile su procjene rasta BDP-a u 2026. na 0,4 posto s 1,3 posto i smanjile procijenjeni rast u 2027. na 1,4 posto s 2,8 posto. Očekivalo se da će rast dosegnuti 2,4 posto u 2029.

U međuvremenu, napredovanje Rusije u Ukrajini značajno se usporilo u 2026. u usporedbi s prošlom godinom, a prema zadnjim izvješćima Ukrajinci su oslobodili dio teritorija. Institut za proučavanje rata, američki think tank, procjenjuje da su ruske snage zauzele 104 četvorna kilometra u Ukrajini između početka godine i 26. svibnja, u usporedbi s 1619 četvornih kilometara zauzetih u istom razdoblju 2025. godine.

Šutnja ruskog Ministarstva obrane

Rafinerija u Saratovu – redovita meta ukrajinskih “dalekometnih sankcija”

I drugi zapadni mediji naglašavaju, usred sve snažnijih ruskih dalekometnih napada na ukrajinske gradove, da su visoki ruski dužnosnici upozorili predsjednika Vladimira Putina na neodrživost rata u Ukrajini, ​​otkrivajući rastuće podjele unutar vodstva oko toga kako upravljati rastućim ekonomskim pritiscima dok ruska invazija u punom opsegu ulazi u svoju petu godinu. Dužnosnici ruskog Ministarstva financija i središnje banke predložili su smanjenje obrambenih izdataka, savjetujući Kremlj da trenutna razina projiciranih izdataka riskira opasno širenje vladinog proračunskog deficita, izvijestio je Bloomberg. Međutim, visoki dužnosnici Ministarstva obrane i pojedinci u Kremlju, koji su odlučni slijediti Putinove ratne ciljeve, inzistiraju na zaštiti vojnih izdataka. Ministarstvo obrane tvrdi da bi njihovo smanjenje teško oštetilo gospodarstvo jer se toliko tvrtki sada oslanja na ugovore vezane uz vojsku te da je umjesto toga potrebno dodatno financiranje za rješavanje manjka koji ove godine iznosi čak tri bilijuna rubalja (36 milijardi dolara).

Troškovi rata sigurno se i povećavaju i zbog štete koju ruskom gospodarstvu, posebice naftnom sektoru, nanose ukrajinski udari. Podsjetimo, sredinom svibnja ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski objavio je videosnimak na kojem su prikazani, kako navodi, razorni rezultati ukrajinskih udara na ruske vojne i industrijske ciljeve, poručivši da se radi o “dalekometnim sankcijama” koje Kijev nameće Moskvi. Ukrajinske dalekometne sankcije nastavljaju se svake noći, nanoseći nemjerljive gubitke ruskom gospodarstvu.

Odluka Finska o povlačenju iz Ottawskog sporazuma oblikovana je pogoršanjem sigurnosnog okruženja uzrokovanim ruskim ratom u Ukrajini, rekla je finska državna tajnica za vanjsku i sigurnosnu politiku Outi Holopainen. U razgovoru za agenciju Anadolu na forumu u Antaliji, Holopainen je naglasila da potez “nije bio laka odluka“, ali je bio potaknut zabrinutošću za nacionalnu sigurnost. “Finska je definitivno zemlja koja želi poštivati ​​međunarodno pravo i međunarodni poredak utemeljen na pravilima“, rekla je Holopainen, ističući dugogodišnju ulogu Helsinkija u naporima za razoružanje i kontrolu naoružanja.

Portal Obris.org je još sredinom prošle godine pisao da su baltičke države istupile iz Otavske konvencije, a zbog opasnosti koja im prijeti iz Rusije. Premijer Finska Petteri Orpo rekao je tada da će izlazak iz sporazuma iz 1997. omogućiti Finskoj da se “pripremi za promjene u sigurnosnom okruženju na svestraniji način”. Estonija, Latvija, Litva i Poljska, sve među najvjernijim saveznicima Ukrajine, napustile su sporazum prošlog mjeseca navodeći kao razlog potencijalnu prijetnju iz Moskve. Finska, koja ima dugu granicu s Rusijom, ima neugodna iskustva s istočnim susjedom još od poznatog tzv. „Zimskog rata“ i sudjelovanja Finske na strani nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu.

Međutim, finska državna tajnica napominje da je stvarnost dijeljenja granice od 1340 kilometara s Rusijom, koja je trenutno u punom ratu s drugim susjedom, prisilila Finsku da preispita svoj stav. Istaknula je rusko nesudjelovanje u sporazumu, rekavši da Finska mora procijeniti “što je ravnoteža, a što nacionalni interes” u trenutnim uvjetima. Inače, Rusija, kao ni SAD i Kina, nikada nije ratificirala tu konvenciju. Opisujući regionalno okruženje kao sve krhkije, Outi Holopainen je rekla: “Situacija u našem susjedstvu je toliko teška da se moramo povući“, naglašavajući da Finska trenutno nema postavljene nagazne mine i da nastoji izbjeći rizike za civile. Dodala je da su konzultacije sa saveznicima prošle glatko, napominjući da je to bio “vrlo otvoren i izravan dijalog sa svim našim saveznicima u NATO-u” i da nije bilo značajnih prigovora.

Govoreći o budućnosti europske sigurnosti, Holopainen je rekla da su rasprave o jačanju europskog stupa unutar NATO-a bile i nužne i pravovremene. Rekla je da je unutar NATO-a sigurnost zajednička odgovornost svih država članica i da je ovaj kolektivni pristup u konačnici ojačao savez. “U Europi moramo imati više odgovornosti za vlastitu sigurnost. Moramo više ulagati u našu obranu“, napomenula je Holopainen, dodavši da je to “povezano s predanošću Washingtona, s američkom predanošću europskoj sigurnosti. To je kombinacija koja čini transatlantsku vezu vrlo jakom.”

Inače, sjever Europe i posebice baltičke države stalno su izložene raznim oblicima hibridnih prijetnji i napada te sabotaža za koje se okrivljuje Rusija, iako to Moskva odlučno niječe.

Istovremeno s promjenom Trumpove ruske retorike, američki STRATCOM izveo vježbe sa strateškim podmornicama i nevidljivim bombarderima

U proteklih deset dana vojska Sjedinjenih Država izvela je dvije vježbe zasnovane na nuklearnom djelovanju. Iako je Strateško zapovjedništvo (STRATCOM) izdalo priopćenje u kojem su naveli kako se radilo o unaprijed predviđenim vježbama koje nisu potaknute ikakvim recentnim političkim zbivanjima, poruka je poslana, makar kontekstualno. Navedimo i kako vježbe nisu medijski bile najavljene, što je dodatno potaknulo čak i zabrinutost.

Lansiranje nenaoružanog projektila Trident II D5LE (Photo: US STRATCOM)

Jer za javnost je sve krenulo u noći 21. rujna, kad se s Portorika moglo vidjeti lansiranje rakete iz mora, za koju se dosta jasno moglo evidentirati da se radi o Tridentu, projektilima namijenjenim za lansiranje nuklearnih bojevih glava W76 i W88. Trebala su dva dana proći da Ministarstvo obrane pojasni da se radilo o vježbi u kojoj su ispaljena čak četiri projektila, jasno, bez bojeve glave na njima, na potezu od istočne obale Floride do Portorika.

Istovremeno u toj noći 21. rujna zrakoplovni entuzijasti su na radarskim online stranicama zamjetili let jednog E-6B Mercuyja preko Atlantika u Europu. Mercury je manje poznati rođak aviona E-4 Nightwatch. Dok je Nightwatch dosta poznat u javnosti kao Doomsday avion, namijenjen civilnom vodstvu SAD-a u slučaju općeg nuklearnog rata, E-6B je rađen također za tu situaciju, samo je njegova namjena da bude vojno zapovjedno i koordinacijsko sredstvo.

Dosta entuzijasta vojnog zrakoplovstva odmah je posumnjala da se sprema Skymaster, periodička vježba spremnosti bombardera B-2 za nuklearno djelovanje. I doista, u noći 24. rujna dva su Spirita poletjela iz svoje baze Whiteman prema istoku, a kod nadotakanja goriva iznad istočne obale SAD-a korišten je pozivni signal Skymaster. Negdje na pola Atlantika jedan B-2 se okrenuo i vratio nazad, što je uobičajeni manevar za ovakve vježbe, dva aviona idu do pola puta kako bi došlo do redundacije u slučaju problema jednog zrakoplova.

E-6B Mercuy – preko Atlantika do Europe

Negdje u isto vrijeme je iz njemačkog Ramsteina uzletio  Mercury, koji se tamo bio smjestio nakon puta u Europu. Na Atlantiku iznad sjeveroistoka Španjolske B-2 je po drugi put susreo se sa zračnim tankerom, a nešto zapadnije je Mercury zauzeo kružnu rutu na ispražnjenom dijelu neba. To je potrebno jer iz sebe u slučaju operacija ispušta kabel dug gotovo deset kilometara, koji dolazi u blizinu oceanske površine i omogućuje avionu komunikaciju s podmornicama na vrlo niskim frekvencijama (VLF), dakle bez potrebe da izrone. Zbog ovog je sasvim realno da je u vježbi sudjelovala i bar jedna podmornica klase Ohio, američki sustav za podmorsko lansiranje nuklearnih raketa.

B-2 Spirit je izveo simulaciju lansiranja raketa, nije poznato je li i potencijalna podmornica na istoku Atlantika obavila isto, i vježba je otišla svom kraju. Spirit se uz još jedno nadolijevanje goriva vratio u Whiteman, a E-6B je još tri sata kružio na potezu oko Farskih otoka uz odašiljanje VLF signala. Nakon toga se vratio u Ramstein.

Kao što rekosmo, iz SAD-a stiže obavijest kako se operacije nisu vodile zbog ikakve političke situacije koja je u razvoju, ali poruka je svakako poslana. Prije svega, ulaskom u područje gdje se lansiranje s podmornice vidi s Portorika, poslana je poruka Maduru i Venecueli na koje Donald Trump ima popriličan pik, toliki da američki brodovi potapaju civilne venecuelanske brodice pod objašnjenjem da se koriste.

Poruka je na neki način poslana i Vladimiru Putinu, što se svakako treba gledati u političkom kontekstu trenutka, jer Trump je ponovno krenuo slati upozorenja ruskom despotu te čak podržavati Ukrajinu u nastojanju da oslobodi zauzete dijelove države. Rusi već nekoliko godina verbalno vole prijetiti nuklearnim oružjem, Amerika je ovaj put vježbom na neki način učinila isto, pokazujući da dvoje mogu igrati ovu igru.

Omiljena zabava Dmitrija Medvedeva – prijetnje nuklearnim udarima

Jer, u potpunosti je nemoguće da su se ove dvije vježbe, na istoku i zapadu Atlantika, sasvim slučajno poklopile u isto vrijeme. STRATCOM je zadužen za sve oblike nuklearnih vježbi i njihovi J3 i J7 odjeli smišljeno su stavili vježbe u isto vrijeme. Kad se pak obje pogledaju kao cjelina, onda vidimo trening scenarija u kojem podmornice Ohio izvode prvi udar (jer lansiranjem iz mora relativno blizu meta onemogućuju ranu detekciju nuklearnog napada), da bi onda Spiriti izveli drugi udar na infrastrukturu koja je preživjela inicijalni napad. Radi se o jednom od najčešćih scenarija potencijalnog nuklearnog udara od strane SAD-a.

Tako da je, kako rekosmo, poruka poslana, čak i ako to nije bila intencija. A teško je ne vjerovati u intenciju, obzirom na Trumpovu navadu da rado pokazuje mišiće u svojim međunarodnim potezima, od onih ekonomskih pa do vojnih. Zbog toga je teško vjerovati i u nenamjernu koincidenciju američkih vježbi i promjene ruske retorike američkog predsjednika.

Od danas pa do utorka, 16. rujna, ruska i bjeloruska vojska provode zajedničku vježbu „Zapad-2025“. Tema ovogodišnje vježbe je „Upotreba regionalnih grupacija (snaga) za osiguranje vojne sigurnosti Zajednice država“. Kako navodi bjelorusko Ministarstvo obrane, tri su glavna cilja vježbe: (1) poboljšanje vještina zapovjednika (zapovjednih časnika) i stožera u upravljanju skupinama (snagama) za odbijanje agresije na Zajednicu država; (2) povećanje razine koordinacije između zapovjednih tijela i terenske obuke vojnog osoblja u izvršavanju zajedničkih zadaća održavanja mira, zaštite interesa i osiguranja vojne sigurnosti; (3) uvježbavanje različitih opcija zajedničkih djelovanja za neutralizaciju prijetnji i stabilizaciju situacije na granicama Zajednice država. Nekoliko tisuća vojnika iz Rusije i Bjelorusije, napominje DW, simulirat će napad i odbijanje napada, uključujući zračne napade i sabotaže, a trebali bi uvježbavati i rad na novoj ruskoj hipersoničnoj raketi Orešnik, koju je Rusija velikodušno ustupila i Bjelorusiji kao jednoj od svojih najvjernijih saveznica. Ratne vježbe u Bjelorusiji i Rusiji izazivaju zabrinutost u Ukrajini, gdje još uvijek trpe posljedice okupljanja snaga radi posljednje vježbe „Zapad“ iz rujna 2021. godine, kao i u zapadnim saveznicama Latviji, Litvi i Poljskoj, koje graniče s Bjelorusijom. Ukrajinsko Ministarstvo vanjskih poslova priopćilo je da ovogodišnja vježba „ometa miroljubive napore“ američkog predsjednika Donalda Trumpa za okončanje rata i „predstavlja neposrednu prijetnju ne samo Ukrajini, već i Poljskoj, baltičkim državama i cijeloj Europi“.

Ovogodišnja vježba počinje dok se još nije slegla buka oko najnovijeg incidenta s ruskim dronovima u Poljskoj. Upravo je poljski premijer Donald Tusk nakon nemirne noći s 10. na 11. rujna ustvrdio da je vježba „Zapad“ povezana s „poticanjem kaosa, panike, tjeskobe i političkih podjela u Poljskoj“. Poljska je noćas u ponoć iz sigurnosnih razloga zatvorila granicu s Bjelorusijom „na neodeđeno vrijeme“, a zbog incidenta s ruskim dronovima uvela je i ograničenja zračnog prometa u dijelovima države uz granice s Bjelorusijom i Ukrajinom. Poljska agencija za zračnu navigaciju (PANSA) objavila je da je, na zahtjev Operativnog zapovjedništva poljskih Oružanih snaga, u istočnom dijelu Poljske uvedeno ograničenje zračnog prometa u obliku ograničene zone EP R129 od 22:00 UTC 10. rujna 2025. do 23:59 UTC 9. prosinca. PANSA je objasnila da se zatvaranje zračnog prostora uz istočnu granicu odnosi na promet na visini ispod 3.000 metara, te se ne odnosi na rute kojima lete, na primjer, zrakoplovi iz Kine u Europu ili iz Rusije u Tursku. Zamjenik ministra obrane Poljske Cezary Tomczyk najavio je da će Poljska zbog rusko-bjeloruske vježbe rasporediti 40.000 vojnika na granici s Bjelorusijom.

Poljska – ograničenje zračnog prometa

Susjedna Litva također se priprema na moguće povrede granice dok će se u Bjelorusiji se održavati vojne vježbe ruske i bjeloruske vojske. Kao reakciju na predstojeću vojnu vježbu, litavski graničari su proteklih tjedana prošli dodatne obuke; a tijekom rusko-bjeloruske vježbe provodit će i dodatne patrole, objašnjava general Rustamas Liubajevas iz Državne granične službe. „Rusiju od rata u Ukrajini još više vidimo kao mogućeg napadača. (…) Računamo s povredama granice – primjerice tako da se instrumentaliziraju migranti, kao što se to već događalo u prošlosti“, rekao je Liubajevas. Litva se priprema i na to da bi vojnici u nadolazećim danima mogli bez dozvole prijeći granicu ili poslati dronove, kaže general Liubajevas: „Takvih hibridnih napada već je bilo“. Baltičke države uvijek iznova izvještavaju o dronovima koji povređuju njihov zračni prostor. Tako su u srpnju ove godine dva drona iz Bjelorusije uletjela u Litvu i srušila se.

“Zapad-2021” – uvertira za napad na Ukrajinu 2022. godine

Litva, u međuvremenu, pokazuje i vlastitu vojnu snagu. Zemlja u nadolazećim danima organizira s Poljskom, Estonijom i Latvijom vlastite vojne vježbe u kojima bi trebalo sudjelovati do 40.000 vojnika. Osim toga, Litva planira 2026. povećati svoj vojni proračun na više od pet posto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Još 2021. proračun za obranu bio je ispod dva posto BDP-a. Linas Kojala, šef Centra za geopolitiku i sigurnost, think-tanka u litavskoj prijestolnici Vilniusu, vjeruje da ponajprije dugoročno postoji opasnost. „Rusija nas promatra kao teritorije koji bi trebali biti pod kontrolom Kremlja“, kaže Kojala za DW:

„Ne mislim, doduše, da će Rusija u neposrednoj budućnosti napasti Litvu. Ali pratit ćemo ostanu li trupe koje su sada stacionirane u Bjelorusiji ondje i nakon vježbe, i hoće li Moskva ondje izgraditi dugoročnu infrastrukturu koja bi mogla poslužiti kao baza za scenarij napada za sedam ili deset godina“.

Takve brige dijeli i Karlis Bukovskis, direktor Instituta za međunarodna pitanja u Rigi, glavnom gradu Latvije, koja je također susjedna Bjelorusiji. Tri baltičke države, u koje spada i Estonija, „sjede u istom čamcu“. „Vidimo se kao cjelina kad je riječ o Rusiji“, kaže Bukovskis za DW i govori o „zajedničkoj traumi“:

„Kroz isprva tajni Hitler-Staljin pakt 1939. nacistička Njemačka prepustila je baltičke države Sovjetskom Savezu, koji je kasnije između 1944. i 1991. okupirao naše zemlje. Tim je sporazumom njemački Reich zajedno sa Sovjetskim Savezom podijelio područje Baltika i Poljsku na njemačku i rusku interesnu sferu. Jedan dio Poljske trebao je pripasti Njemačkoj. Zbog toga nas sve takve ruske vojne vježbe zabrinjavaju“,

kaže Bukovskis, dodajući kako danas ima i razloga za optimizam, dodaje politolog:

„Procjenjuje se da će ove godine na vježbama sudjelovati manje vojnika nego u prošlosti – i zato što je ruska vojska zaokupljena u Ukrajini. Osim toga, danas su tisuće NATO-trupa – iz Velike Britanije, Njemačke ili i Francuske – stacionirane na Baltiku. To nam daje nadu. Više nismo sami!“.

Početkom godine, bjelorusko Ministarstvo obrane najavilo je da će u vježbi „Zapad-2025“ sudjelovati 13.000 vojnika, no u svibnju se taj broj gotovo prepolovio, uz najavu da se vježba neće održati uz samu zapadnu granicu Bjelorusije, već dublje u unutrašnjosti. Prošlog mjeseca, ministar obrane Viktor Hrenin rekao je da će se većina vježbi održati oko grada Borisova, oko 74 kilometra sjeveroistočno od Minska, iako će neke „male jedinice izvršavati praktične zadatke odbijanja hipotetskog neprijatelja“ u područjima blizu granice s Poljskom i Litvom. Dvije od pet novih utvrda koje su podignute za vježbe također se nalaze u tim područjima. Do svega toga dolazi tek nekoliko dana po okončanju niza vježbi koje je od 31. kolovoza do 6. rujna u Bjelorusiji održavala Organizacija ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB). Iz Bjelorusije, Kazahstana, Kirgizije, Rusije i Tadžikistana se u okviru programa „Interakcija-2025“, „Potraga-2025“ i „Ešalon-2025“ , uvježbavalo i planiranje upotrebe nuklearnog naoružanja, ali bez direktnog baratanja nuklearnim sredstvima. Ne bi li se izbjeglo i dodatne prigovore, aktivnosti više od 2.000 vojnika, zajedno s oko 450 komada naoružanja i opreme (uključujući 9 zrakoplova i helikoptera, te više od 70 raznih dronova) bile su također premještene dublje u državni prostor Bjelorusije, navodno na osobni nalog predsjednika Lukašenka.

Latvijski ministar obrane Andris Spruds najavio je da će od 18:00 sati 11. rujna zračni prostor Latvije na istočnoj granici biti zatvoren najmanje do 18. rujna, s mogućnošću produljenja. Odluka o zatvaranju zračnog prostora u blizini istočne granice s Bjelorusijom i Rusijom donesena je nakon procjene koju su provele Oružane snage Latvije. Spruds je napomenuo da su događaji u Poljskoj u srijedu, 10. rujna, jasno kršenje zračnog prostora NATO-a te da Latvija mora djelovati u skladu s tim. Latvijski parlament jučer je  usvojio prijedlog odluke o potpunom zatvaranju granice s Rusijom i Bjelorusijom tijekom vježbi „Zapad-2025“, dok Ministarstvo obrane treba poduzeti dodatne mjere kako bi se brzo reagiralo na sve sigurnosne prijetnje.

U usporedbi s periodom 2014.-2018., države u Europi su od 2019. do 2023. praktično udvostručile svoj uvoz naoružanja (porast od 94 posto prema prethodnom periodu). Ipak, količine izvezene u Aziju i Oceaniju, ta na Bliski Istok od 2019. do 2023. bile su još i veće, budući je ondje 9 od ukupno 10 najvećih uvoznika naoružanja. Rezultati su to godišnje analize Stockholmskog međunarodnog instituta za mirovna istraživanja (SIPRI) o izvozu oružja, objavljene u  ponedjeljak, 11. ožujka.

Predsjednik Biden na Jeddah Security and Development Summitu 2022. godine

Iako je globalni međunarodni promet oružjem od perioda 2014.-2018. do 2019.-2023. neznatno pao (3,3 posto), Sjedinjene Američke Države su za to vrijeme svoj izvoz povećale za 17 posto, i njihov je globalni udio porastao od 34 na 42 posto. Pri tome, njihove su vojne robe izvožene u 107 država svijeta između 2019. i 2023. godine, što je bitan porast prema svim dosadašnjim promatranim periodima. Najveći udio tu za SAD otpada na Bliski Istok (38 posto). U isto vrijeme, ruski se izvoz prepolovio. Upravo zato je i Ruska Federacija po prvi puta pala na treće mjesto svjetskih izvoznika naoružanja, odmah iza Francuske. Ukupno gledano, SAD i zemlje zapadne Europe zajedno su od 2019. do 2023. odradile 72 posto ukupnog izvoza naoružanja (prema ukupno 62 posto u periodu 2014. do 2018. godine). Gledajući ostale izvoznike u prvih 10, nakon SAD, Francuske i Rusije, dva su zabilježila porast izvoza: Italija (+86 posto) i Južna Koreja (+12 posto), dok je pet zabilježilo pad – Kina (-5,3 posto), Njemačka (-14 posto), Ujedinjeno Kraljevstvo (-14 posto), Španjolska (-3,3 posto) i Izrael (-25 posto).

Svjetski izvoznici naoružanja

Dakle, SAD kao prve na listi obavile su od 2019. do 2023. –  prema procjenama instituta SIPRI iz Stockholma – 42 posto cjelokupnog svjetskog izvoza naoružanja. „SAD povećavaju svoju globalnu ulogu dobavljača oružja – što je važan aspekt njihove vanjske politike – izvozeći više oružja u više zemalja nego ikada u prošlosti“, rekao je Mathew George, direktor SIPRI-jevog Programa za praćenje transfera naoružanja. „Ovo se događa u trenutku kada se gospodarska i geopolitička dominacija SAD-a suočava s izazovom sila u usponu“, navodi SIPRI. Kako smo već spomenuli, na drugom je mjestu, globalno, Francuska s 11 posto udjela, a treća je Ruska Federacija s tek marginalno manjim udjelom (također 11 posto).

Uoči primopredaje borbenih aviona Rafale Grčkoj 2021. godine

Francuski izvoz oružja porastao je za 47 posto između perioda 2014.-2018. i 2019.-2023. te je ova država po prvi put bila drugi najveći izvoznik oružja, odmah ispred Rusije. Najveći udio francuskog izvoza oružja (42 posto) otišao je u države Azije i Oceanije, a još 34 posto je otišlo u države Bliskog Istoka. Najveći pojedinačni primatelj francuskog izvoza oružja bila je Indija, koja je činila gotovo 30 posto. Uz izvoz ratnih brodova, porast francuskog izvoza oružja najvećim je dijelom posljedica isporuka borbenih zrakoplova Indiji, Kataru i Egiptu. Tu se ističe i prodaja 18 borbenih zrakoplova Rafala Grčkoj, kao i 12 Hrvatskoj. Ukupno, prodaja borbenih aviona Dassault Rafale skočila je s 23 primjerka u razdoblju od 2014. do 2018. na 94 u proteklih pet godina, a SIPRI ističe da su daljnjih 193 Rafala u procesu narudžbe i ugovaranja. „Francuska koristi priliku snažne globalne potražnje za jačanje svoje industrije naoružanja kroz izvoz“, rekla je Katarina Đokić, istraživačica SIPRI-ja. „Francuska je bila posebno uspješna u prodaji svojih borbenih aviona izvan Europe“.

Ruski izvoz oružja je pao za 53 posto između perioda 2014.-2018. i perioda 2019.-2023. Pad je bio brz tijekom posljednjih pet godina, i dok je Rusija izvozila glavne količine oružja u 31 državu u 2019. godini, izvozila je u samo 12 država u 2023. godini. Pri tome, države u Aziji i Oceaniji primile su 68 posto ukupnog ruskog izvoza naoružanja u periodu 2019.-2023., pri čemu je Indija tu činila 34 posto, a Kina 21 posto. Dakle, i Rusija ima svog najboljeg kupca oružja u Indiji, proizlazi iz podataka koje je prikupio štokholmski Institut. I nadalje raste ruski izvoz naoružanja u Kinu (77 posto svog njihovog uvoza naoružanja je baš iz Rusije), te u Egipat.

Četvrta izvoznica je Narodna Republika Kina, s udjelom od 5,8 posto, dok je na petom mjestu još jedna od država „demokratskog svijeta“ – Savezna Republika Njemačka s udjelom od 5,6 posto. Među deset najvećih globalnih trgovaca naoružanjem još su tri europske demokracije, Italija (6. mjesto s 4,3 posto), Velika Britanija (7. mjesto s 3,7 posto) i Španjolska (8. mjesto s 2,7 posto), kao i još dva američka vojna saveznika, Izrael (9. mjesto s 2,4 posto) te Južna Koreja (10. mjesto, 2. posto ukupnog izvoza u promatranom periodu). Razmatrajući naglašeno naoružavanje Indije i Pakistana, SIPRI smatra da Indiju, osim Rusije, naoružavaju Francuska i SAD, a Pakistan u vrlo visokom udjelu (82 posto kompletnog pakistanskog uvoza) Kina.

Uvoz naoružanja

Uvoz oružja među europskim državama bio je 94 posto veći u razdoblju 2019.-2023. nego u prethodnom razdoblju između 2014. i 2018. godine. Ukrajina je postala najveći europski uvoznik oružja u razdoblju 2019.-2023. i četvrti po veličini ukupno u svijetu – nakon što je najmanje 30 raznih država krenulo isporučivati oružje Ukrajini, kao pomoć u savladavanju ruske agresije započete u veljači 2022. godine. Osim Ukrajine i Japana, porast uvoza veći od 100 posto u proteklih pet godina u odnosu na razdoblje 2014.-18. bilježe, među ostalim, i Katar (gotovo 400 posto), Nizozemska (751 posto) te Poljska s rastom od 253 posto. Borbe s Hamasom i Hezbolahom, prema spomenutome izvješću, donijele su Izraelu rast uvoza naoružanja od 5,1 posto, a pritom su iz SAD nabavili 69 posto, a iz Njemačke 30 posto potreba.

Svjetska trgovina oružjem smanjena je u proteklih pet godina za 3,3 posto u odnosu na razdoblje 2014.-2018., utvrdilo je ovo istraživanje. Najveći pad uvoza bilježe, među ostalim, afričke zemlje Alžir (pad od 77 posto) i Maroko, koji je u proteklih pet godina uvezao 46 posto manje oružja nego u razdoblju između 2014. i 2018. godine. Uvoz je, na razini kontinenata, u promatranim razdobljima pao i u Sjevernoj i Južnoj Americi, i to za sedam posto. Institut skreće pozornost na podatak da u proteklih pet godina nije bilo izvoza ruskog naoružanja u Južnu Ameriku.

NATO mora dalje rasti

Inače, pozornost svjetskih medija privukao je i predsjednik Andrzej Duda koji je najavio da će tijekom skorog posjeta Sjedinjenim Državama predložiti da članice NATO-a izdvajaju 3 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) za obranu. On je rekao kako je ruska invazija na Ukrajinu 2022. učinila obranu glavnim prioritetom za članice istočnog krila NATO-a, a Poljska ove godine izdvaja oko 4 posto BDP-a za jačanje svojih oružanih snaga.

“Želim predložiti da države NATO-a zajedno odluče da će uvjet saveza biti izdvajanje ne 2 posto, nego 3 posto BDP-a na obranu, te da će to biti granica ispod koje se apsolutno ne preporučuje ići“, rekao je Duda na sastanku poljskog vijeća za nacionalnu sigurnost. No, na koji način dostići izdvajanje od 3%, kada se većina članica NATO-a bori dostići 2% BDP-a za obranu, Duda nije pojasnio.

Nakon ruskog neuspjeha u brzom slamanju Ukrajine te pritom pretrpljenih značajnih gubitaka u ljudstvu i tehnici, ruski stratezi su se „otrijeznili“ i mijenjaju strateški pristup ratu. Mijenja se pristup, ali – čini se – ne i maksimalistički cilj. Da se cilj ne mijenja vidljivo je iz ponašanja ruskog političkog, ali i crkvenog vodstva, a teško je zaključiti tko je tu veći nacionalista i imperijalista, Putin ili Kiril I, u simbiozi države i crkve. Režimski tisak opravdava stavove ruskih imperijalista koji osporavaju Ukrajinu kao državu, Ukrajince kao naciju i pravo postojanja države i naroda. Prema pretežitom mišljenju Rusi žele ukrajinski teritorij, a u – po njima najgorem slučaju – bili bi spremni odustati, kako oni kažu, od katoličkih oblasti na zapadu. Ovo su tipični stavovi Ruske pravoslavne crkve, vezani uz povijesne maštarije o Moskvi kao trećem i posljednjem Rimu. No, nekima su stavovi i radikalniji, pa tako Medvedev sanjari o jedinstvenom prostoru Euroazije od Atlantika (Lisabona) do Pacifika (Vladivostoka). Neki bi i na Indijski ocean. Nije teško zaključiti tko bi bio vladar tih prostora.

Faze „specijalne operacije“

Ipak, da pokušamo proniknuti u mračne zamisli ruskih stratega u uništavanju Ukrajine i Ukrajinaca. Iz poteza koje vuku zadnjih dana redefiniraju se bliži ciljevi, smanjuju zalogaji, ali apetiti ostaju isti. Izvlačenjem snaga na sjeveru i sjeveroistoku vrše nadoknadu izgubljenih tehničkih sredstava, osvježenje i vjerojatno popunu ljudstvom. Nakon pregrupiranja veći dio osvježenih snaga prebaciti će na istok u svrhu ojačanja snaga za napad u Donbasu (ukrajinski: Донбас, Донецький басейн), koji obuhvaća Donjecku i Lugansku oblast. U prvoj fazi „nove“ operacije, koja će imati etape, cilj bi bio zauzeti od Rusije priznate „države“ i spojiti ih dovoljno širokim kopnenim koridorom s Krimom. Ova faza podrazumijeva odbacivanje ukrajinskih snaga i u povoljnom slučaju njihovo okruženje i uništenje, ili pak prisilu na nečasnu predaju. U slučaju za Ruse povoljnog razvoja situacije produžili bi prema Dnjepropetrovsku s ciljem izbijanja na rijeku Dnjepar, sijekući Ukrajinu približno spojnicom Harkiv-Poltava-Kremenčuk. Za vrijeme trajanja ove faze zadržati će prijetnju sjeveru Ukrajine, uključeno i Kijevu sa snagama iz Bjelorusije. Ova prijetnja se nikako ne smije zanemariti jer pored dijela ostavljenih ruskih snaga u svakom trenutku moguć je angažman bjeloruskih snaga. Na taj način bi vezali dio ukrajinskih snaga na sjeveru sprječavajući ih da u slučaju potrebe pomognu snagama na istoku.

Istovremeno, vršit će se pritisak na Odesu i obalni pojas zapadno prema Rumunjskoj. Također će nastojati osvojiti ili zaobići Mikolajev kao pripremu druge faze u kojoj bi osvajali Odesu, te nastavili operacije sjeverno i sjeverozapadno prema Moldovi s ciljem razvlačenja braniteljskih napora na kopnenu i primorsku (obalnu) bojišnicu. Na taj način bi se olakšali prodori jednim krakom prema Donbasu, a drugim prema Dnjipru. Vezivanje snaga na jugu činila bi Crnomorska flota prijeteći desantom te raketnim udarima s brodova, obalnih raketnih bitnica (u prvom redu „Bastion“), te udarima mornaričkog zrakoplovstva. Mornarica će također iz Crnog, Azovskog i Kaspijskog mora dalekometnim raketama Kalibar tući važne ciljeve po dubini s težištem na visokovrijedne elemente borbenog rasporeda ukrajinskih snaga kao što su zapovjedna mjesta, radarski sustavi i elementi logistike (gorivo, mazivo, streljivo), važni komunikacijski pravci (mostovi, pruge, cestovna i željeznička čvorišta), raketni sustavi PR/PZO srednjeg, velikog i manjeg dosega (BUK, S-300, SA-8 Gecko, …). U slučaju za Rusiju povoljnog razvoja situacije na istočnom bojištu otpočet će drugu fazu s juga prema sjeveru s ciljem zauzimanja Odese. Nakon zauzimanja ili potpune izolacije Odese stvorili bi se uvjeti za koncentraciju već angažiranih, te uvođenje mobiliziranih snaga prodorom prema sjeveru s ciljem izbijanja na spojnicu Kremenčuk – sjever Moldove. Nakon toga za očekivati je „demokratski“ referendum za  Pridnjestrovlje i njegovo priključenje „matici“ Rusiji.

Naravno, ovdje će se za mnogo toga pitati Ukrajinu i njene Oružane snage, ali i testirati spremnost Zapada da daju jače naoružanje. Tu bi svakako trebalo uključiti klasično i raketno topništvo (haubice, topove, VBR većeg kalibra, npr. M-270 MLRS), tenkove i druga oklopna vozila, raketne sustave većeg (?) dosega, raketne i topničke sustave PR/PZO, borbene zrakoplove (avioni, bespilotne letjelice velikog dosega i He). Ukrajincima također treba omogućiti obranu od napada s mora. Za to su im neophodne protubrodske rakete i borbeni dronovi velikog akcionog radijusa koji će ugroziti sigurnost ruskih brodova u svakom kutku Crnog, Azovskog, pa i Kaspijskog mora. Pomorske desantne postrojbe ne bi smjele proći! Čini se kako treba reagirati odmah, bez odgode i bez fige u džepu. Ako se sad ne reagira agresor će se ohrabriti i još žešće napasti i ne samo Ukrajinu. U ruskim izjavama osporava se pravo postojanja Slovačke pa bi po njima dio trebalo pripojiti Češkoj, dio Mađarskoj, a dio Ukrajini, čitaj Rusiji. Čini se da to golica maštu barem jednoj članici NATO i EU. Geostrategija, geopolitika, pa i vojna strategija velikih sila se ne mijenja. One su dugoročne, ili kako reče i napisa Clausewitz: kao da su uklesane u kamen. Nasuprot strategiji, taktika i doktrina se mijenjaju pod mnogim utjecajima – od novonastalog okruženja do tehnike i tehnologije. Zabrinjavajuće je kratko pamćenje malih a „slonovsko“ u velikih, pa eto neki zaboravljaju 1956. i 1968. godinu.

Kakav je agresor?

Crnomorska flote krstarećim projektilima Kalibar gađa ukrajinske kopnene ciljeve

Agresor se ponaša kao seoski razbojnik i po poznatom načelu prijeti i napada prvi. Strategiju zasniva na nadmoćnoj vatrenoj moći, poglavito na raketnom oružju velikog dosega s velikom razornom moći. Toliko je bahat da i najbezobzirnije postupke (uključujući ratne zločine) opravdava suludim ciljem, a on sam je uništenje i države i naroda. Zastupljena je maksima „cilj opravdava sredstvo“, a kao nuklearna velesila i stalna članica VS UN Ruska Federacija se ruga svjetskoj zajednici. Suprotno opasnosti i nametnutom strahu, koji postaje neracionalan i ubilački za demokraciju, velikom medvjedu treba stisnuti m**a da zacvili i nikad mu više ne padne napamet ugrožavati opstanak ljudske vrste na ovoj našoj lopti. Ako se tome ne stane na kraj – UN bi uskoro mogao doživjeti sudbinu Lige naroda.

U doktrini spaljene zemlje i dalje će masovno koristiti prodore oklopno-mehaniziranih postrojbi, veliku potporu zemaljskih topničko-raketnih sustava za razaranje, te djelovanje preciznim, dalekometnim raketnim sustavima s brodova (vjerojatno i podmornica s Crnog mora) te mornaričkog i zrakoplovstva Svemirsko zračnih snaga. Nažalost, u mnogim od tih sustava ugrađene su komponente proizvedene na Zapadu, ali i u Ukrajini. U taktici Rusi imaju velikih problema jer pješaštvo nema potrebne sposobnosti za nužnu zaštitu tenkova pa su oni relativno lak plijen snalažljivim braniteljima pri uništavanju razvučenih kolona bočnim napadima i napadima dronovima. Kako izgleda, ne leži im pravi manevarski rat, a dolaskom toplijih dana još će više bit kanalizirani na uređene prometnice.

Što se traži?

UK bi mogla Ukrajini poslati i protubrodske sustave Harpoon?

Zapadne i ne samo zapadne države trebaju i moraju Ukrajini maksimalno pomoći te zaustaviti bijesnu zvijer. U svemu tome mogu pomoći države u čijim oružanim snagama i skladištima ima sovjetskog oružja. Naravno, bilo bi dobro da Ukrajinci dobiju i nešto s čim mogu udariti po područjima prikupljanja snaga i zauzimanja polaznih rajona za napad na ruskom teritoriju. Ovako se napadači mirno reorganiziraju kao da su izviđači na taborovanju. Ovdje je opet prisutna prijetnja Bjelorusije i Lukašenka, diktatora bez suvereniteta. Nova ofenziva je počela izvlačenjem, pregrupiranjem i popunom kopnenih snaga, te stalnim udarima po bojišnicama i važnim elementima obrane po cijeloj dubini od istoka do zapada i juga do sjevera Ukrajine.

Ponašanje Zapada prije ruske agresije nije zaustavljalo, nego nasuprot ohrabrivalo Rusiju na ovaj bezočan, agresorski rat. NATO ni na poziv Ukrajine ne bi bio spreman ući na njen teritorij – dok Putin upravo poziv sirijskog diktatora uzima za legitimitet svog ratovanja u Siriji.

Što je s jamstvom iz Budimpeštanskog memoranduma? Zašto se na njega nisu pozvale SAD i UK? U očekivanoj ofenzivi Rusija će koristiti još brutalnije metode i najrazornije konvencionalno naoružanje. Za nadati se je tek da neće pribjeći uporabi i nuklearnog, biološkog ili kemijskog oružja.

* gost autor: Zdravko Kardum, bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže RH; viceadmiral u mirovini