Nakon uvjerljivog poraza Viktora Orbana na nedavnim parlamentarnim izborima u Mađarskoj, nakon koje su iz Mađarske prema Europskoj uniji počeli puhati novi vjetrovi, počele su se nazirati i promjene koje se odnose i na mađarske Oružane snage. Kako je objavio Euronews, Mađarima se, naime, smiješi otvaranje europskog programa SAFE ukoliko revidiraju dosadašnji plan antieuropskog premijera Viktora Orbana.

Tim pobjednika izbora, budućeg premijera Pétera Magyara, ponovno analizira mađarski obrambeni plan za SAFE vrijedan 16 milijardi eura koji je podnijela sada već debelo poražena Orbánova vlada, Kao glavni razlog nove procjene navodi se rizik od korupcije. Revizija ciljeva i opsega plana u skladu s prioritetima nove mađarske vlade je moguća, a Europska komisija pristala je na njihov zahtjev da ga se pregleda i procijeni prije poduzimanja daljnjih koraka.

U igri 16, 2 milijarde eura

Shema obrambenih zajmova s ​​niskim kamatama pokrenuta je prošle godine u Bruxellesu kako bi se ojačala obrambena industrija i vojna spremnost diljem EU kao odgovor na prijetnju koju predstavlja Rusija. SAFE će raspodijeliti 150 milijardi eura među 19 država članica. Mađarska je prošlog prosinca podnijela svoj plan, vrijedan 16,2 milijarde eura, u kojem se detaljno opisuju obrambeni projekti i projekti dvojne namjene. Budući da Komisija još nije odobrila taj prijedlog, stručnjaci iz nove mađarske vlade sada ga proučavaju i mogu predložiti promjene, napominje Euronews.

„Kritički ćemo pregledati popis koji je podnijela odlazeća vlada i donijeti odluke na temelju stvarnih potreba i procjene rizika od korupcije“, rekao je izvor iz stranke Tisza za Euronews pod uvjetom anonimnosti. Razumije se da se spomenuti rizici od korupcije odnose na mađarske industrijske interese povezane s odlazećom vladom Viktora Orbána. Nacionalni planovi podneseni Europskoj komisiji tretiraju se kao povjerljivi s obzirom na njihovu osjetljivu prirodu. „Komisija je, naravno, otvorena za suradnju s novom vladom po pitanju mađarskog plana za SAFE “, rekao je glasnogovornik Komisije Thomas Regnier za Euronews, dodajući da je procjena mađarskog obrambenog plana još uvijek u tijeku i da će biti odobrena kada bude spremna.

Mađarski plan posljednji u redu

U ožujku je Europska komisija odobrila češki i francuski nacionalni plan SAFE, ostavljajući mađarski podnesak kao posljednji neriješeni slučaj. Stav Komisije u to vrijeme odražavao je njezin trenutni stav: da plan još nije spreman za odobrenje. Mađarska je potom pisala EK tražeći ažuriranje o statusu podneska, a Komisija je odgovorila inzistirajući da su potrebne revizije. Mađarski iznos od 16,2 milijarde eura bio je među tri najveća zahtjeva, iza Poljske i Rumunjske, i premašio je francusku alokaciju – Pariz je tražio “samo” 15,1 milijardu eura. Mađarski diplomati upoznati s tim pitanjem tvrde da je odgoda bila politički motivirana i da je Budimpešta ispunila sve potrebne kriterije za pozitivnu ocjenu.

Dosadašnji ministar obrane Kristóf Szalay-Bobrovniczky podnio je Europskoj komisiji ambiciozan plan

“Gledajući vremenski okvir, Komisija je početkom veljače odlučila da neće odobriti mađarski plan prije izbora. Do tada je postupak slijedio isti obrazac kao i s drugim državama članicama“, rekao je visoki mađarski dužnosnik za Euronews pod uvjetom anonimnosti. „Nakon toga, Komisija je potpuno utihnula: bez povratnih informacija, bez pitanja, bez opravdanja – čak ni bez odgovora na službene upite. Ovo nije redoviti postupak; to je očita politička blokada“, dodao je dužnosnik. Komisija je ovog tjedna odbacila optužbe da je plan za SAFE Orbánove vlade zaustavljen iz političkih razloga. „Odlučno pobijam sugestiju da je blokiran iz političkih razloga. Nismo blokirali nijedan plan za SAFE“, rekao je glasnogovornik Regnier, napominjući da je od Mađarske zatražena revizija.

Istodobno, europska agencija za borbu protiv prevara OLAF u svom godišnjem izvješću apostrofira upravo sve veći broj dojava o „nepravilnostima u području obrane, posebno u istraživačkim projektima ili nabavi“. „Ako više ulažemo u obranu, vidjet ćete više prijevara ili više slučajeva u obrani“, rekao je Petr Klement, koji je u veljači preuzeo dužnost direktora OLAF-a. OLAF istražuje prevare i nepravilnosti povezane sa zajedničkim proračunom EU-a, koji države članice koriste za financiranje sve većeg broja obrambenih projekata, posebno od ruske invazije na Ukrajinu 2022. To uključuje program od 500 milijuna eura za financiranje streljiva, 150 milijardi eura obrambenih kredita SAFE i program obrambene industrije od 1,5 milijardi eura. „Budući da je ovo novac europskih građana i budući da je Olaf zadužen za zaštitu financijskih interesa, snažno smo predani i na oprezu smo“, rekao je Klement, dodajući da se to odnosi i na nadolazeći proračun EU-a od 2 bilijuna eura, o kojem se trenutno pregovara: „Magnet za prevarante, magnet za kriminalce… je sam novac“, zaključio je Klement.

Visoka delegacija EU posjetila već Budimpeštu

Tijekom vikenda, visoka delegacija Europske komisije otputovala je u Budimpeštu na početne neformalne razgovore s dužnosnicima iz nadolazećeg mađarskog tima. Šef kabineta Ursule von der Leyen, Björn Seibert, predvodio je delegaciju EU, u kojoj je bilo nekoliko glavnih direktora. Posjet je bio značajan s obzirom na to da su se razgovori vodili s dužnosnicima Stranke Tisza koji još nisu preuzeli formalnu  vlast. Iako glavni direktor za obrambenu industriju i svemir, Timo Pesonen, nije bio prisutan, mađarski plan SAFE bio je dio rasprava. Nakon sastanka, obje strane izrazile su spremnost da riješe pitanje zamrznutih mađarskih sredstava – u vrijednosti od 17 milijardi eura od ukupno 27 milijardi eura namijenjenih Mađarskoj u tekućem proračunskom razdoblju. Naime, donedavni mađarski euro-parlamentarac, a sadašnji mandatar Magyar i predsjednica Komisije von der Leyen prethodno su se dogovorili o uspostavljanju izravnog komunikacijskog kanala između svojih timova kako bi radili na deblokiranju tih sredstava.

Prema informacijama Euronewsa, Mađarska bi mogla izgubiti 10 milijardi eura sredstava za oporavak ako se dogovor ne postigne do kraja kolovoza. Oslobađanje zamrznutih sredstava EU – koje je Bruxelles blokirao tijekom Orbánove vlade zbog zabrinutosti oko vladavine prava i borbe protiv korupcije – bilo je središnje obećanje Magyarove izborne kampanje.

Budući premijer i budući ministar obrane Mađarske

U utorak 21. travnja Péter Magyar je objavio imena prvih 7 kandidata za ministre u svojoj budućoj vladi. Riječ je o ljudima koji su kao budući ministri vodili i izbornu kampanju – među njima i budući ministar obrane, general-pukovnik Romulusz Ruszin-Szendi. Radi se o bivšem načelniku Glavnog stožera mađarskih Oružanih snaga, najmlađem u povijesti mađarske vojske, koji je nakon samo 2 godine mandata smijenjen zbog sukoba s vladajućom strankom. Službeni razlog Orbanovog ministra obrane Kristófa Szalay-Bobrovniczkog bilo je tzv. “pomlađivanje vojske”, koje je pomelo nekoliko stotina visokih časnika. Iako su mu naknadno pokušavali prišiti određene afere, ništa se od toga nije “primilo”, niti sudski procesuiralo. Odmah nakon što ga je Magyar promovirao kao jednog od svojih budućih ministara, Ruszin-Szendi je javno poslao poruku Oružanim snagama:

“Moj prvi i najvažniji cilj je jasan: vratiti moral vojnika. Usredotočeni smo na vojnike i sve one koji su predani nacionalnoj obrani. Snaga vojske ne mjeri se samo njezinim sredstvima, već i njezinim vojnicima, njihovim stavom, njihovom vjerom i njihovim jedinstvom.”

Čelnici EU trebali su četvrtak, 19. ožujka, provesti planirajući kako potaknuti europsko gospodarstvo. Umjesto toga, bore se s dva rata, produbljivanjem transatlantskog raskola i zastojem oko Ukrajine. Cijeli show, prema izviješćima medijskih kuća, „ukrao „ je mađarski premijer Viktor Orban koji i dalje inzistira na ruskoj nafti i blokira Ukrajini vitalno važan zajam od 90 milijardi eura.

Orban protiv svih

Čelnici su se nadali da će deblokirati zajam EU od 90 milijardi eura koji se smatra ključnim za financijski opstanak Kijeva – ali Mađarska ga i dalje koči zbog naftnog spora, kao i 20. paket sankcija Rusiji. Predsjednik Europskog vijeća António Costa oštro je kritizirao ponašanje mađarskog premijera Orbána kao “neprihvatljivo” i kršenje uvjeta suradnje koji podupiru EU. Čelnici EU-a dogovorili su financiranje Ukrajine još u prosincu. Međutim,  mađarski premijer Viktor Orbán kasnije je povukao podršku i blokirao dogovor zbog spora s Ukrajinom oko oštećenog naftovoda Družba koji prenosi rusku naftu u srednju Europu.

Budimpešta sada optužuje Kijev da pokušava izazvati energetsku krizu u Mađarskoj prekidom isporuke ruske nafte te tvrdi da neće odobriti isplatu dok se opskrba ne obnovi. Ukrajini je taj novac prijeko potreban kako bi mogla financirati obranu od ruske agresije u ovoj i idućoj godini. Orbán je zauzeo prkosan stav u objavljenom videu: „Ako nema nafte, nema ni novca.”

Time ostaje izoliran od gotovo svih ostalih čelnika, osim slovačkog premijera Roberta Fica. „Ponašanje Mađarske je novo dno”, rekla je švedska ministrica za Europu Jessica Rosencrantz uoči sastanka. Stav Mađarske je vrlo jednostavan: pomoći ćemo Ukrajini kad budemo imali naftu, koju oni blokiraju, rekao je mađarski premijer Viktor Orban novinarima po dolasku na europski summit u Bruxellesu. “Dotad ne možemo podržati nijedan prijedlog u korist Ukrajine”. Visoka predstavnica za vanjsku politiku Kaja Kallas poručila je pak Orbánu kako se “ljudi u vrijeme izbora ne ponašaju racionalno”. Dodala je i kako je vrijeme za jaču potporu Ukrajini.  Čelnici 25 zemalja EU pak pozivaju na prvu isplatu predviđenih 90 milijardi već početkom travnja. Međutim, diplomatski izvori umanjuju očekivanja da bi uskoro moglo doći do kompromisa. Velika očekivanja su i od predstojećih parlamentarnih izbora u Mađarskoj. Kako Viktoru Orbanu prijeti mogući poraz na tim izborima, europski čelnici nadaju se i promjeni stava službene Budimpešte. Slovačka je naravno podržala Mađarsku u vetu EU i kako se ne bi Ukrajini isplatio prijeko potreban zajam. Navodno je i talijanska premijerka Giorgia Meloni odstupila od većine čelnika Unije govoreći sa simpatijama o mađarskom premijeru Viktoru Orbánu zbog njegovog stava o Ukrajini tijekom zatvorene sjednice europskog summita u četvrtak. Meloni je svojim kolegama rekla da razumije razloge zašto je mađarski čelnik razljutio Uniju time što je prekršio svoju riječ i odbio zajam od 90 milijardi eura Ukrajini nakon što ga je odobrio u prosincu, reklo je za POLITICO pet diplomata upoznatih s povjerljivim razgovorima – od kojih nijedan nije bio iz Italije.

Europskim čelnicima obratio se i ukrajinski predsjednik Zelenski

Hrvatski premijer Andrej Plenković izjavio je da “to je ono što je Hrvatska tvrdila već nekoliko puta. MOL naručuje tankere koji dolaze u Omišalj, njih je 13 naručeno. Svi su s neruskom naftom, od toga ih je 4-5 već iskrcano putem Janafa i transportirano prema rafinerijama u San Sanalbati i Bratislavi“. “Ukupna količina nafte koja je u mjesec dana otišla iznosi otprilike milijun i pol tona. Ako to pomnožite s 12 puta, onda ćete vidjeti da Hrvatska putem Janafa može isporučiti svu potrebnu naftu“, kazao je Plenković.

Iran- druga vruća tema za Europu

Još jedno aktualna tema na dnevnom redu Europskog vijeća bili su američko-izraelski napadi na Iran i sve veće posljedice za Bliski istok i globalno gospodarstvo. „Svi bi se trebali smiriti, a borbe bi trebale prestati, barem na nekoliko dana, kako bi se pokušala dati prilika pregovorima“, rekao je francuski predsjednik Emmanuel Macron. Svoj stav da je ovaj sukob ilegalan ponovio je i španjolski premijer Pedro Sanchez.

Iako se 27 šefova država i vlada složilo da se plovidba kroz Hormuški tjesnac hitno obnovi, suzdržali su se od obveze osiguranja prolaza vojnim sredstvima kako je prethodno zatražio američki predsjednik Donald Trump. Rast cijena nafte i plina očito imaju jak utjecaj na ekonomije europskih zemalja tako da se traži rješenje za sadašnje stanje u Perzijskom zaljevu. Iako su se u početku opirale bilo kakvoj intervenciji u sukob Irana i SAD-a te Izraela, vodeće države Europe i Japan objavile su u četvrtak kako “najoštrije osuđujemo nedavne napade Irana na nenaoružane komercijalne brodove u Zaljevu, napade na civilnu infrastrukturu, uključujući naftna i plinska postrojenja, te de facto zatvaranje Hormuškog tjesnaca od strane iranskih snaga”, kaže se u u zajedničkoj izjavi Francuske, Velike Britanije, Njemačke, Italije, Nizozemske i Japana. Zemlje su ujedno pozvale i na “trenutni i opći moratorij na napade na civilnu infrastrukturu, posebno naftna i plinska postrojenja” i izjavile da su “spremne doprinijeti potrebnim naporima kako bismo jamčili siguran prolaz kroz tjesnac”.

Macron: “Mi nismo strana u konfliktu”

Naglasile su i da je sloboda plovidbe temeljno načelo međunarodnog prava, dodajući da će posljedice iranskih postupaka osjetiti ljudi u svim dijelovima svijeta, posebno najranjiviji. “Pomorska sigurnost i sloboda plovidbe koriste svim zemljama. Pozivamo sve države da poštuju međunarodno pravo i podupiru temeljna načela međunarodnog prosperiteta i sigurnosti”, stoji u zajedničkoj izjavi. Iranska gotovo potpuna paraliza Hormuškog tjesnaca, kroz koji inače prolazi petina svjetske proizvodnje nafte, kao i ukapljenog prirodnog plina, dovela je do naglog porasta cijena, s globalnim ekonomskim utjecajem.

U svojoj izjavi, šest zemalja potvrdilo je da će poduzeti “daljnje mjere za stabilizaciju energetskih tržišta, uključujući suradnju s određenim zemljama proizvođačima radi povećanja njihove proizvodnje”, bez navođenja drugih detalja. Posljednjih dana Iran je dopustio prolaz nekolicini brodova iz zemalja koje smatra saveznicima, dok je upozorio da će blokirati one iz zemalja koje smatra neprijateljskima. Ostaje nam pratiti što će se događati u predstojećim danima.

Nije posebna tajna da posljednjih mjeseci nije bilo nikakvih bitnijih diplomatskih pomaka u rješavanju rata u Ukrajini. Usprkos ljetnom posredovanju američkog predsjednika Donalda Trumpa, pregovori su donijeli tek razmjene zarobljenika i tijela poginulih. Nakon eskalacije prijetnji dodatnim američkim sankcijama za sve koji pomažu Vladimiru Putinu i njegovoj agresiji u Ukrajini, dogodio se tek sastanak američkog i ruskog predsjednika na Aljasci 15. kolovoza. Putin je ondje izveo svoju standardnu opsjenu, pa su priče o sankcijama ubrzo utihnule dok je Ruska Federacija neometano nastavila svoju ljetnu ofenzivu, nastojeći postići barem nešto značajnije na ukrajinskim ratištima prije jesenskih kiša i sezone blata. U međuvremenu se nastavila pomoć koju EU i NATO pružaju Ukrajini, dok je sam Trump, pogođen činjenicom da Rusija nastavlja rat unatoč obećanjima, postupno pristao Ukrajini prodavati ozbiljnije oružje za europski novac. Kako se stanje nastavilo zaoštravati, osobito zbog velikih ruskih napada na već načetu ukrajinsku energetsku infrastrukturu pred početak sezone grijanja, ponovno su oživjeli pozivi za pojačanim pritiskom na Rusiju da obustavi rat ili barem obnovi pregovore.

Priče o sankcijama utihnule

Iako se s američke strane više ni ne spominje primirje kao preduvjet za ozbiljne mirovne pregovore, a govor o novim sankcijama je utihnuo, tema se ipak zaoštrila spominjanjem krstarećih raketa Tomahawk kao mogućeg pojačanja ukrajinskom arsenalu za duboke udare po Rusiji. Ubrzo se pokazalo koliko već sama mogućnost takvog oružnog transfera boli službenu Moskvu, a cijela priča eskalirala je početkom ovoga tjedna. Dok su mediji o tome svakodnevno nagađali, a tema se našla i na NATO i EU dnevnom redu, situacija je počela kipjeti prema kraju tjedna, za kada je bio najavljen novi posjet ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Washingtonu i Donaldu Trumpu u Bijeloj kući.

Samo dan prije posjeta od kojeg se očekivala odluka o raketama Tomahawk za Ukrajinu, u četvrtak 16. listopada, na ruski je zahtjev zazvonio telefon u Bijeloj kući. Trump je tada razgovarao s Vladimirom Putinom gotovo dva i pol sata. Iako su obje strane razgovor službeno opisale kao ‘dobar i produktivan‘, uskoro su u javnost procurili i neki dodatni detalji. Kao prvo, taštog Donalda Trumpa posebno su razveselile ruske pohvale za sklapanje ‘mira na Bliskom istoku‘, iako se ondje radi tek o dogovoru o prvoj fazi mirovnog procesa čija je sudbina vrlo neizvjesna. Baš kao i na Aljasci, sve ozbiljne teme završile su pod velom mogućeg procvata rusko-američkih trgovinskih odnosa, čim Trump i Putin ‘dogovore mir u Ukrajini‘. Iz Moskve se pritom prenosila zabrinutost zbog mogućeg slanja raketa Tomahawk, što se predstavljalo kao glavna prijetnja budućem miru.

Trump je pritom ponovno pristao i na osobni bilateralni sastanak s Putinom, ovaj put ne na Aljasci, već u Mađarskoj. U idućim danima trebali bi se uključiti visoki dužnosnici SAD-a i Rusije kako bi pripremili taj susret, dok je mađarski premijer Viktor Orban odmah objavio kako je spreman biti domaćin u Budimpešti. Iako točan datum sastanka još nije poznat, očekuje se da bi se mogao održati u iduća dva tjedna. Time je Orban dodatno ojačao svoju međunarodnu poziciju, postavši svojevrsni ‘mirotvorac‘ i posrednik, dok je Europska unija time dobila još jedan diplomatski udarac – jer nije pozvana za stol u Budimpešti. Ostaje i pitanje koje će zemlje EU dopustiti prelet ruskog predsjedničkog zrakoplova Iljušin Il-96 preko svog zračnog prostora. Ujedno je time oslabljen legitimitet Međunarodnog kaznenog suda, koji je još u ožujku 2023. izdao uhidbeni nalog za Putina.

Zelenskom ‘odlično stoji odijelo‘

Novi okvir time je postavljen i za razgovore Volodimira Zelenskog u Washingtonu, zakazane za petak 17. listopada. Rakete Tomahawk više očito nisu bile na dnevnom redu. Trump je bio oduševljen mogućnošću da si pripiše još jedno ‘okončanje rata‘, dok su Ukrajinci mogli tek pristojno šutjeti i glumiti zadovoljstvo. Zelenski se jučer, prema planu, pojavio u Bijeloj kući i odmah se komentiralo kako ‘u odijelu izgleda odlično‘. Neki su primijetili neobičan sastav ukrajinske delegacije, bez ministara obrane i vanjskih poslova, ali s ključnim ljudima iz Predsjedničkog ureda. Drugima je u oči upala kravata američkog ministra obrane Petea Hegsetha, u bojama ruske trobojnice. Nakon niza novinarskih pitanja i Trumpovih ispada prema domaćim političkim protivnicima, uslijedio je zatvoreni dio sastanka – navodno napet i ne pretjerano produktivan. Cijeli susret, uključujući javni i zatvoreni dio, trajao je kraće od Trumpova telefonskog razgovora s Putinom dan ranije.

Zelenski je, međutim, dobro naučio lekciju: zahvaljivao je Sjedinjenim Državama na pomoći i hvalio Trumpa, uz tek diskretne napomene da Putinu ne vjeruje, ali da je spreman na sve oblike pregovora. U zatvorenom dijelu, Ukrajinci su navodno predstavili američkoj strani analizu slabih točaka ruske vojne ekonomije i predložili mjere za njihovo dodatno pritiskanje, uz ponudu skladištenja američkog plina za europsko tržište. Nakon toga, Zelenski se uključio i u zajednički poziv s europskim i NATO saveznicima iz ‘Koalicije voljnih‘ (Ursula von der Leyen, Antonio Costa, Alexander Stubb, Giorgia Meloni, Jonas Gahr Støre, Keir Starmer, Donald Tusk i Mark Rutte). Ovoga puta, međutim, nisu svi bili dostupni da pruže izravnu potporu ili pomognu ‘obnovi‘ Trumpova zapadnog usmjerenja nakon ruskog telefonskog tretmana. Zanimljiviji su ipak bili odgovori ukrajinskog predsjednika na novinarska pitanja nakon sastanka. Zelenski je jasno poručio da Ukrajina i dalje inzistira na primirju kao preduvjetu bilo kakvog ozbiljnog mirovnog procesa.

Trumpovo viđenje stvari

Pitanje razmjene teritorija, naglasio je Zelenski, neće doći na dnevni red prije uspostave primirja i ozbiljnih pregovora, bez obzira na ruske zahtjeve. Ukrajina, pritom, traži i čvrste sigurnosne garancije SAD-a, jedine velike zapadne sile koja još održava aktivni dijalog s Moskvom. Dok Trump cijelu stvar vidi kao problem ‘zle krvi‘ između dvojice vođa koji se ‘ne vole‘, Zelenski je novinarima mirno odgovorio kako je teško imati dobre odnose s nekim tko želi pobiti sve Ukrajince. Ukrajina pritom inzistira na dodatnom protuzračnom naoružanju, jer ruski zračni napadi gotovo svake noći pogađaju energetske, prometne i industrijske objekte diljem zemlje. Kao protuuslugu, otvorena je i mogućnost prijenosa ukrajinske tehnologije bespilotnih letjelica, iako ostaje za vidjeti koliko je to zaista zanimljivo SAD-u. Na pitanje o dodatnim zapadnim oružjima za duboke udare po Rusiji, Zelenski nije želio komentirati, u dogovoru s Washingtonom koji ‘ne želi eskalaciju‘. Tema Tomahawka ostala je otvorena, ali odgođena za neke buduće razgovore, baš kao i pitanje novih sankcija prema Rusiji i njezinim partnerima. Zelenski se opisao ne kao optimist, nego kao ‘realist‘. Ipak, pažljivo je izbjegao govoriti o mogućim nesuglasicama među SAD-om, Ukrajinom i saveznicima, svjestan koliko je jedinstvo Zapada ključno za nastavak pomoći i održavanje zajedničke politike.

Na kraju je potvrdio da je u Washingtonu bio obaviješten o razgovoru Trumpa i Putina te da njihov planirani sastanak u Budimpešti agresorima daje nekoliko tjedana diplomatskog predaha, dovoljno da nastave rat pod prividom ‘mirovnih inicijativa‘. Iako Zelenski nije odgovorio je li i sam pozvan u Budimpeštu, jasno je da Putin ondje želi svjetla reflektora samo za sebe i svoje saveznike. Svaki mogući susret sa Zelenskim ostaje tek hipotetska tema kojom barata isključivo Donald Trump, ulogom ‘predsjednika-posrednika‘ koji se samopromovira. Do tada ostaju samo njegove objave na društvenim mrežama, one u kojima savjetuje zaraćenim stranama da ‘obje proglase pobjedu, a povijest će odlučiti‘. U Kijevu, međutim, prevladava strah da bi bez čvrstih sigurnosnih garancija to bilo tek privremeno zatišje, dok se Putin ne vrati s novim valom agresije i obnovljenim zalihama nakon olakšavanja međunarodnih sankcija..

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 18. listopada 2025. pod nazivom “Trumpu je ovo sukob ‘zle krvi‘ dvojice predsjednika, a odgovor Zelenskog ući će u povijest” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/trump-putin-sastanak-budimpesta-ukrajina-diplomacija-15633825

Mađarski ministar obrane Kristóf Szalay-Bobrovniczky danas boravi u službenom posjetu Republici Srbiji. Njega je na vojnom aerodromu „Pukovnik-pilot Milenko Pavlović“ u Batajnici dočekao srbijanski kolega Bratislav Gašić nakon čega je počeo sastanak kojim su dominirale teme o suradnji na području obrane. 

Nakon sastanka s Gašićem, Szalay-Bobrovniczky uputio se prema Palati Srbije gdje ga je čekao predsjednik Aleksandar Vučić. Potom su u prisustnosti predsjednika Srbije, ministri Gašić i Szalay-Bobrovniczky potpisali dokument kojim se operacionalizira i konkretizira Sporazum o strateškoj suradnji u području obrane. Vučić je naglasio da se radi o nastavku saradnje, te da je strateška suradnja Srbije i Mađarske u obrani “jedan od najvažnijih aspekata naše sveobuhvatne strateške suradnje“.

Prvo kod ministra obrane, pa onda zajedno kod predsjednika Srbije

“Od svih država u regiji, Srbija prema broju i značaju zajedničkih aktivnosti najrazvijeniju i najintenzivniju suradnju u području obrane ima s Mađarskom. Ključni elementi tih odnosa su vojno-vojna suradnja, koja se odvija kroz realizaciju bilateralnih i multinacionalnih vežbi i vojnotehnička suradnja u području nabave sustava i sredstava naoružanja. Dokumentom koji su potpisala dvojica ministara danas se operacionalizira i konkretizira Sporazum o strateškoj suradnji u području obrane, postignut 2023. godine,”

naglasio je Aleksandar Vučić, naglasivši kako je za ovu godinu dogovoren najveći broj aktivnosti do sada, čak 79, što je skoro dvostruko više od 2023. godine, kada je realizirano 48 aktivnosti.

“Za nas je od ogromnog značaja ovo što smo dogovorili s mađarskim prijateljima. Ne treba smetnuti s uma da smo zahvaljujući premijeru Orbanu i njegovoj vladi imali mir s našim sjevernim susjedom još 1999. godine, kada su bili pod velikim pritiskom da dozvole kopnenu invaziju s teritorije Mađarske, a oni to nisu dozvolili. Danas, 26 godina kasnije, mi smo došli u poziciju da gradimo najbliže strateške odnose u području obrane i da razmišljamo, unaprjeđujemo i vjerujemo da će i ovaj dogovor o zajedničkim aktivnostima imati svoj nastavak u daljnjem približavanju ka stvaranju vojne alijanse ili vojnog saveza Srbije i Mađarske. Naravno, za to se pita i mađarska strana, pitaju se i srpski i mađarski parlament, ali naši odnosi su veoma dobri. Posebno imajući u vidu šta se sve događa u Europi i svijetu, premijer Orban i ja smo svakako izrazili naše želje i namjere da nastavimo s ubrzavanjem i daljnjim približavanjem svih naših stavova u obrambenoj sferi,”

rekao je Vučić.

Unutar spomenutih 79 zajedničkih aktivnosti, Vučić je istaknuo obuke, vježbe, vojnu industriju, mirovne operacije, zatim cyber sigurnost, vojno obrazovanje i vojno zdravstvo, te obuke helikopterskih jedinica.

“Oni imaju izvanrednu infrastrukturu. Poligoni u Srbiji i Mađarskoj koristit će se podjednako, imaju odlične trening centre i za naše helikopterske jedinice će to biti vrlo važno, kao i za naše strijelce na oklopnim transporterima BTR. Mi smo napravili odličnu suradnju po pitanju kupovine transportera BTR od Mađarske, a oni od nas kupuju streljivo 7,62 mm i ostalo. Mi ćemo tek razvijati našu vojno-tehničku suradnju, jer su naši mađarski prijatelji zainteresirani za vozila 8×8. Zainteresirani smo za mnoge njihove sustave, zaostale iz sovjetskog perioda, ali i za neke nove,”

naglasio je predsjednik Vučić, ne zaboravljajući napomenuti kako ga uskoro čeka susret s Viktorom Orbanom na kojem će se nastaviti razgovori o strateškoj suradnji i na drugim područjima. Naglasio je da je Srbija prošle godine s Mđarskom imala
3,03 milijarde eura trgovinske razmjene, dok je srpski izvoz u Mađarsku  porastao za 5,6 puta u odnosu na 2012. godinu. “Mađarska je danas peti partner Srbije, a bila je 13.,” napomenuo je srbijansk ipredsjednik, zaključivši da “Mađarska uvijek može i uvijek će moći računati na podršku Srbije, bez obzira koliko budu lake ili teške okolnosti u kojima se Mađarska bude nalazila.”

Što se tiče mađarskog gosta, Kristóf Szalay-Bobrovniczky je rekao da je danas sa svojim srpskim domaćinima prošao kroz cijeli plan obrambene suradnje u 2025. godini, te je naglasio da se vojna suradnja odnosi na “stručne konzultacije i obuku vojnika”. 

“Ovim doprinosimo daljnjem razvoju odlične suradnje dviju zemalja i jačanju na ovom području Zapadnog Balkana. Mi smo uvijek na strani mira i Srbija je Mađarskoj saveznik u tom stajalištu. Ako se vratimo 10 godina unatrag, naša strategija je proširenje Europske unije i pridruživanje Srbije. Mađarska je isticala koliko je važno da Srbija bude članica Europske unije i svim svojim resursima radi na tome. Što se tiče vojne suradnje, uvijek smo pomagali Srbiji u očuvanju mira,”

istaknuo je ministar Szalay-Bobrovniczky. Povodom planova za 2025., mađarski ministar je izjavio: 

“U današnjem brzo promjenjivom, neizvjesnom međunarodnom okruženju, od iznimne je važnosti da se, kao susjedne zemlje, Srbija i Mađarska kontinuirano i na visokoj razini konzultiraju radi stabilnosti regije.”

Istaknuo je da je suradnja dvaju ministarstava obrane i oružanih snaga sve jača, te da su Srbija i Mađarska jedna drugoj strateški partneri, što se od 2023. godine proširilo i na područje obrane i vojne suradnje.

Nakon što je nedavno Hrvatska potpisala Deklaraciju o suradnji sa Albanijom i Kosovom, iz Srbije su, osim negodovanja, stigle i najave da Srbija i Mađarska dogovaraju “vlastiti vojni savez kao odgovor na hrvatsko-albansko-kosovsku deklaraciju.”

*Photo: MORS i Honvedelem.hu

Mađarska obavještajna agencija navodno je pratila, prisluškivala i hakirala prijenosna računala dužnosnika iz ureda EU za borbu protiv prijevara, objavio je portal Politico pozivajući se na izvore mađarskog istraživačkog medijskog centra Direkt36 i belgijskih novina De Tijd. Naime, Mađarska je zemlja koja trenutno predsjedava EU, a mađarska obavještajna agencija špijunirala je dužnosnike EU-a koji su posjećivali zemlju, pretražujući njihove hotelske sobe i snimajući njihove telefonske razgovore, navodi se u tom izvješću.

Zajednička istraga Direkta36 i De Tijda otkrila je da je Mađarski ured za informiranje (IH), budimpeštanski ekvivalent CIA-e, ciljao na istražitelje Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF), koji su u jednom trenutku istraživali mađarsku tvrtku u vlasništvu Istvána Tiborcza, zeta premijera Viktora Orbána. U izvješću mađarskog istraživačkog medijskog centra Direkt36 i belgijskih novina De Tijd navedeni su primjeri između 2015. i 2017. u kojima su službenici EU-a koji rade za OLAF, i koji su putovali u Mađarsku, fizički praćeni tijekom putovanja automobilom i prisluškivani su im telefoni. U izvješću se dodaje da je uobičajena praksa mađarske špijunske agencije pretraživati ​​hotelske sobe  u kojima odsjedaju izaslanstva EU i preuzimati informacije s njihovih prijenosnih računala. Bertalan Havasi, glasnogovornik Orbánova ureda, rekao je za Politico: “Ne bavimo se lažnim vijestima.”

Zet i punac – Tiborcz i Orban (Photo: Viktor Orban/Facebook)

Budimpešta je dugo bila optuživana za hakiranje telefona novinara, aktivista i ključnih oporbenih političara, a mađarski je zastupnik 2021. godine priznao da je vlada kupila izraelski špijunski softver. Ranije ove godine, europarlamentarac koji je kritičan prema Mađarskoj također je bio meta cyber napada.

Glasnogovornik OLAF-a rekao je da agencija ne komentira konkretne optužbe, ali su naglasili “važnost mogućnosti neometanog provođenja istraga o prijevarama, korupciji i bilo kojim drugim nezakonitim aktivnostima koje utječu na financijske interese Europske unije. Ostajemo predani izvršavanju naše misije, s našim operativnim partnerima, s nepristranošću i uz puno poštovanje vladavine prava“, rekao je glasnogovornik OLAF-a za POLITICO.

Još jedna je to od neugodnih vijesti za mađarskog predsjednika Vlade, Viktora Orbana koji i u samoj Mađarskoj vuče poteze koji izazivaju blago rečeno kontroverze. Orban, dugogodišnji čelnik stranke Fidesz, navodno bi da se parlamentarni izbori u Mađarskoj održavaju ovih danas –  izgubio te izbore. Pobjedu bi odnijela stranka Tisza, ako je suditi prema najnovijim podacima ankete koju je provela agencija Medián. Stranka Pétera Magyara osvojila bi 47 posto, a Fidesz Viktora Orbána 36 posto glasova birača. Iako ima anketa koje tvrde da prednost  ima  vladajući Fidesz, politički analitičari tvrde ne treba odbaciti procjene Mediána, jedne od najtočnijih, ako ne i najtočnije agencije za istraživanje javnog mnijenja u Mađarskoj.

Parlamentarni izbori u nama susjednoj Mađarskoj su tek za godinu i pol i u tom se razdoblju mnoge stvari mogu promijeniti. Primjerice, Orbán može opet promijeniti zakone kako bi zadržao vlast. Ali, razliku od 11 posto ne bi mogla poništiti nikakva količina “gerrymanderinga”, a nedavne ankete također pokazuju da Tisza neočekivano grabi popularnost ne samo u većim gradovima, nego i u ruralnim područjima, tradicionalnim bastionima Fidesza.

Dvije od triju europskih oligarhija u nedjelju su na izborima potvrdile svoje statuse. Srbija i Mađarska ostaju pod upravama kružoka oko Vučića i Orbana, no trenutno je ipak mnogo zanimljvija budućnost Mađarske s obzirom da je ta država članica EU i NATO saveza tijekom prvog rata u Europi u 21. stoljeću.

Možda bi malo prenategnuto bilo reći da je Viktor Orban trojanski konj Vladimira Putina u ovim dvjema organizacijama. Ali samo malo, jer recimo, američki mediji uredno pišu kako je pobjedu u Mađarskoj odnio „Putinov saveznik”. Te riječi imaju dodatnu težinu nakon Orbanovih pobjedničkih riječi, gdje je zapravo ušao u verbalni sukob s Bruxellesom kao simbolom Europske unije ali i s Ukrajinom, odnosno ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Najprije je kazao da se njihova pobjeda vidi s Mjeseca, a „zasigurno iz Bruxellesa”. Potom je pojasnio kako je pobjeda velika s obzirom na to tko su sve bili protivnici, pa je nabrojio svoju domaću oporbu, briselske demokrate, neprolaznog Soroša, medunarodne medije, ali i „ukrajinskog predsjednika, također, nikad nismo imali toliko protivnika”.

Odnosi s EU i NATO

Nakon odlaska Angele Merkel s mjesta kancelarke Njemačke Orban je najavio kako će daljnja politika biti bez rukavica. I ovakvim nastupima sad to i dokazuje. Ali postoji mogućnost da se malo zaletio sa svojom samouvjerenošću. Jer početne su postavke jednostavne: Orbanu je potrebno da je Mađarska u EU i NATO-u, prije svega zbog ekonomske situacije – mađarska privreda skončala bi bez slobodnog europskog tržišta. Orban kupuje jeftine poene na domaćem terenu izigravajući frajera izjavama, ali mu ni u jednom trenutku ne pada na pamet izaći iz te birokratizirane Unije koju stalno proziva. A hrabrost da neće biti izbačen skuplja na činjenici da će Poljska uvijek sprječavati takvo što u strahu da ona ne bude sljedeća na listi za odstrel zbog svog osebujnog shvaćanja ljudskih prava. Dobar dio domaćih medija smatra kako je Orbanu to dovoljan osigurač, čini se kako i on to smatra, ali sasvim je moguće da su svi tu u krivu. Jer, da, strah Poljaka od izbacivanja iz EU postoji, ali imaju oni još jedan izraženiji. Onaj od Rusa, jer Poljaci su – uz izuzetak baltičkih država – jedini i član EU-a i NATO-a koji ima zemaljsku granicu s Rusima, dapače, s njihovom kalinjingradskom enklavom koja je faktički tvrđava. Uz povijest kakvu imaju s Rusima, apsolutno postoji granica do koje su Poljaci spremni ići kad je obrana Mađarske, odnosno Orbana, u pitanju. Onaj tren kad zaključe da je previše blizak Putinu Mađarska može pakirati kofere. „Putin je dugoročna opasnost i za Mađarsku, i tko to ne vidi čini veliku pogrešku”, kazao je u ponedjeljak ministar vanjskih poslova Poljske Marcin Przydacz, šaljući dosta jasnu poruku. Dojam je kako Poljacima nije najjasnije zašto su Mađari tako blagonakloni prema Rusima, uz koje ih vežu nelijepe uspomene iz 1956. godine. Ne shvaćaju Poljaci da je Orban bliži Matyasu Rakosiju nego Imre Nagyju.

Zanimljivo će biti i s članstvom Mađarske u NATO-u, iz kojeg formalno čak ni ne može biti izbačena, ali praktično je to potpuno drugačija stvar – mnogo će lakše odletjeti ako ostatak Saveza tako odluči. Jednostavno će biti dovedeni u situaciju da moraju otići sami. A takav scenarij, koliko god djelovao šokantno, nije uopće nerealan. Mađari, odnosno Orban kao stvarna personifikacija te države, ozbiljno su se zamjerili brojnim članicama NATO-a zbog svog mekog odnosa s Rusijom, odnosno Putinom. Oligarsko-diktatorski ustroj ovih dviju država očituje se baš u ovom uzajamnom odnosu, a odnos država manifestira se baš njihovom korelacijom. Da, Mađarska je implementirala neke sankcije protiv Rusije, bar formalno; veliko je pitanje poštuje li ih i u stvarnosti. Ali kakvi su stvarni osjećaji, najbolje sugerira čestitka iz Rusije na pobjedi, koja je srdačna kao da je sam Putin uzeo izbore. Jednostavno, današnje Rusija i Mađarska izuzetno su prijateljske zemlje.

Odnosi Rusije i Mađarske

Kakav je odnos Mađarske s Rusijom, svjedoči i pomalo bizaran podatak o mađarskoj državnoj novinskoj agenciji MTI, koja je pod apsolutnim utjecajem vlasti. Od početka invazije na Ukrajinu oni su to nazivali „ruska vojna operacija”, opasno slično onome „specijalna vojna operacija” kako sam Putin govori. Prema statistikama nezavisnih medija, samo u prvih pet dana rata MTI je 431 puta upotrijebio sintagmu „ruska vojna operacija”. Invaziju su nazvali ratom tek nakon što su se ozbiljno pobunili i mediji i tamošnji diplomatski zbor.

A koliko je Mađarska sigurnosni i politički problem za Europu i Ameriku, pokazuje uznemirujuća priča koju je prije nekoliko dana objavio Direkt36, nezavisni istraživački medij iz Mađarske. Naime, prema dokumentaciji koju su dobili, ruski obavještajci najkasnije su sredinom 2021. godine probili računalne komunikacije mađarskog Ministarstva vanjskih poslova i trgovine, tako da su Rusi vjerojatno unaprijed znali sve poteze mađarske diplomacije. Mađarska vlast ovo je zabrinjavajuće istraživanje nazvala „predizbornim podmetanjima”, a da sve dobije dodatnu notu bizarnosti, pobrinuo se sam ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto, koji je krajem prošle godine, dakle u doba kad su Rusi, prema mediju Direkt36, imali puni pristup komunikacijama njegovog resora, od samog Vladimira Putina primio orden Reda prijateljstva, najviše priznanje koje strani državljanin uopće može dobiti od Rusije.

Mađarska i Hrvatska

Dodatno treba razraditi još jedan aspekt kada je Mađarska u pitanju. Jer, osim što je meko tkivo Europe i NATO-a, Hrvatska s njima dijeli drugu najdužu kopnenu granicu. A međusobni odnosi duboki su, prožeti i polukriminalnim i kriminalnim odnosima na visokoj razini, garnirani jednim dronom od nekoliko tona, naftnom kompanijom, nogometnim klubom i potihim mađarskim pretenzijama na hrvatski teritorij. Krenimo od nafte i MOL-ove kupnje Ine, što je na kraju završilo boravkom bivšeg hrvatskog premijera iza rešetaka. Taj naftni odnos do danas je kompliciran, a nekako čitavo vrijeme visi u zraku kako bi neki i iz trenutne vlasti nakon nekog vremena po sudovima mogli objašnjavati svoje odnose s Mađarima. Ne smijemo zaboraviti, od starta se nekadašnjeg, sadašnjeg, a – kako stvari stoje i budućeg – čelnika MOL-a, Zsolta Hernadija, teretilo da je prodaju INA-e MOL-u pospješio mitom od deset milijuna eura Ivi Sanaderu. Hernadi je jedan od glavnih energetskih stratega Mađarske danas, a ta energetska strategija možda je i glavni razlog velike ljubavi Budimpešte i Moskve. I još je uvijek tražena osoba od hrvatskog pravosuđa, koja u RH treba dvije godine odslužiti iza rešetaka. S Orbanovom pobjedom pitanje INA-e i dalje će biti problematično, a nad hrvatskim građanima stalno će visjeti pitanje je li samo Sanader uzeo eure.

Osim Hernadija, utjecaj na Hrvatsku ima i Orbanov dvorski tajkun Lőrinc Mészáros, koji se strelovito obogatio od dolaska na vlast svog prijatelja iz djetinjstva. Mislimo na Viktora Orbana, jasno. Mészáros je u Mađarskoj zadužen za gradnju stadiona, način izvlačenja državnog novca za privatne potrebe, a taj biznis prebacili su i na hrvatske terene – preuzimajući NK Osijek, te potom gradeći stadion za koji je novac dala i mađarska država. Mészáros je inače kod Orbana prije svega zadužen za nadzor medija jer je vlasnik ogromnog medijskog holdinga KESMA, do kojeg je došao bez velikih ulaganja iako se radi o medijima vrijednima desetke milijuna eura. Uz to se bavi bankama, turizmom, energetikom, poljoprivredom, nogometom, a stigne biti i gradonačelnik grada u kojem je Orban odrastao. Godine 2013. Mészárosa se računalo kao 88. najbogatijeg Mađara, 2017. već je bio peti najbogatiji, a danas je, jasno, prvi. „Za moje bogatstvo zaslužni su Bog, sreća i Viktor Orban”, izjavio je sam tajkun prije pet godina.

I, za kraj, jednu stvar ne se smije zaboraviti: Viktor Orban ima teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj. Koje zapravo jako loše skriva. „Oduzeli ste nam dvije trećine teritorija”, objavio je na Twiteru u lipnju 2019. godine, a iz njegovog su ureda pojasnili kako se radi o referenci na Trianonski ugovor, po kojem je nekadašnjem Ugarskom Kraljevstvu nakon Prvog svjetskog rata oduzeta većina teritorija, odnosno čak 72 posto. U svibnju 2020. godine pak na istoj je platformi objavio sliku globusa s velikom većinom Hrvatske u Mađarskoj. Slične eskapade imao je i prije. Uglavnom, Orban ne bi imao ništa protiv da otkači dio hrvatskog teritorija za sebe, ali trenutno nije dovoljno moćan za to. Pored prepreka u vidu NATO-a i EU-a, navodi se da je i Mađarska vojska prožeta korupcijom, a kako takve vojske izgledaju na terenu, vidimo na ruskom primjeru u Ukrajini. Uostalom, kad se stanje smiri i kad domaći političari prestanu lupetati svašta o padu drona u Zagrebu, Mađari će morati objasniti i što im je s radarima. Jer je to na kraju jedino bitno – kako se, kvragu, nešto od nekoliko tona leteći nekoliko stotina kilometara na sat moglo propustiti vidjeti na njihovim radarima.

A dalje?

Dakle, Mađarska definitivno ostaje neuralgično mjesto Europe, a pobjede oporbe u Budimpešti nisu bile dovoljne za umanjiti gotovo pa apsolutnu vlast Viktora Orbana – i tamo mala mjesta i sela iznose izbore. Dosta brzo EU i NATO morat će vidjeti što dalje s njima, za sada je gotovo pa sigurno da još neće biti odmrzavanja sredstava EU-a za Mađarsku, koja bi im sigurno dobro došla s galopirajućom inflacijom. Krug oko Orbana možda bi i bio najsretniji da zbilja uzmu one dijelove Ukrajine koje im Ruska Federacija u medijskim tekstovima režimskih „novinara” nudi. Ali ne smiju, još nije vrijeme da budu baš toliko bez rukavica. A i vojni odnos takav je da su Ukrajinci jednostavno mnogo moćniji od prvotnih očekivanja. Hrvatska će sva ova zbivanja morati pozorno pratiti jer velikomađarska agenda kod Orbana nikad nije bila prošlost. I, koliko god u ovom trenutku to možda zvučalo previše kataklizmično, sjetimo se da nitko nije mogao 2013. godine ni u najluđim snovima predvidjeti da će se ni za deset godina voditi krvave masovne bitke Rusa i Ukrajinaca pred Kijevom.

*gost autor: Danko Radaljac, novinar s dugogodišnjim iskustvom praćenja tema s područja obrane i sigurnosti

Kada je u jutarnjim satima srijede 6. svibnja 2020. godine na Facebook profilu Viktora Orbana osvanula čestitka mađarskim maturantima povodom polaganja ispita iz povijesti, malo je je tko očekivao novi međnarodni skandal. No, upravo to se dogodilo po pitanju ilustracije kojom se začinilo čestitku – slike globusa s vidljivim dijelom jugoistočne Europe, no s granicam koje su neka kombinacija starih i novih, koje Mađarskoj pripajaju velike dijelove teritorija Hrvatske, Srbije i Rumunjske… baš po već dokazanome ukusu političara Viktora Orbana. Na ovu temu je portal Morski.hr razgovarao s Igorom Tabakom, analitičarom portala Obris.org – što u nastavku prenosimo u cijelosti.

Mađarski premijer Viktor Orban opet na svom Facebooku provocira i objavljuje kartu svojih želja, tzv. „Veliku Mađarsku“ koja obuhvaća i dijelove Hrvatske. Pod krinkom završnih ispita srednjoškolaca i lekcija iz povijesti, objavio je globus na kojem se vidi kako su crvenom bojom iscrtane granice velike Mađarske u čijem zamišljenom sastavu stoji i gotovo čitava hrvatska obala Jadrana.

Zašto nitko iz službenog Zagreba nije zatražio ispriku od mađarskog imperatora željnog pažnje, pitali smo analitičara portala „OBRIS – Obrana i sigurnost“ iz Zagreba, Igora Tabaka.

„Kako se moglo čuti, ova današnja objava mađarskog premijera, a posljednjih tjedana i ‘koronavirus diktatora’ susjedne Mađarske, vezana je uz provedbu tamošnje mature u školskome sustavu. No, to nije ni bitno, budući da se njome spomen povijesti ilustrira slikom globusa na kojem je Mađarska prikazana šire čak i od negdašnjih granica ‘Velike Mađarske’ iz doba Austrougarske. Naime, u Mađarsku je ubrojena gotovo kompletna Hrvatska – bez Istre, ali do samog njenog juga na Jadranu. Dakle, kako je nekad Dalmacija spadala u austrijski dio negdašnje Monarhije, ovo je zapravo grafički izraz modernih prisizanja – koji bi trebao biti dovoljno ozbiljan da zasluži i službeni odgovor iz Zagreba“,

komentira Tabak za portal Morski.hr.

„Orban sličnu kartu ima i u svom uredu u Budimpešti“

Slično se dogodilo i prošle godine kada je na Twitteru Ureda za međunarodnu komunikaciju mađarske Vlade, koji djeluje u sastavu Orbanova kabineta, objavljena karta kojom se svojatao velik dio hrvatskog teritorija. Prošao je čitav dan i nije bilo službenog odgovora hrvatskih vlasti.

Znači li to da hrvatske vlasti Orbana ne doživljavaju kao ozbiljnog političara, pa ignoriraju njegove ispade, ili je posrijedi nešto drugo?

„Nažalost, ovakvo mađarsko prisezanje nije novo, budući se i sredinom prosinca prošle godine na istom tom Facebook profilu mađarskog premijera Orbana moglo vidjeti sličnu kartu u njegovome uredu u Budimpešti. Teško je reći zašto tu nema ozbiljnoga odgovora kakvog zaslužuju službene objave premijera susjedne države na društvenim mrežama. Nije tajna da se dobar dio hrvatskih predstavnika slično utišano ponaša i u Europi, kad god na dnevni red EU ili Europske pučke stranke dođe Orban i njegova politika. Dio toga može se objasniti političkim kalkuliranjem, ali i ono ima granica. U svim normalnim okolnostima bi se na objave ovakvih ‘prilagođenih’ zemljopisnih karti iz Zagreba očekivale reakcije žešće od onih koje je ista provokacija izazvala u Rumunjskoj – kojoj Orban ipak nije kartom prisvojio većinu državnoga prostora. Uglavnom, bilo bi žalosno da stranačke ili neke druge dnevnopolitičke računice i sada dovedu do prešutnoga prihvaćanja ovakvih presizanja“,

upozorava Tabak.

Kako je to moguće s predsjednikom jedine susjedne države, s kojom nismo imali i nemamo niti jedan granični konflikt, naime, jedino s Mađarima smo od 1991. uredni po tom pitanju?

Talijanska zastava kod Guvernerove palače u Rijeci, sto godina nakon D’Annunzijeva marša, 12. rujna 2019.

„Za razliku od novijih graničnih problema koje Republika Hrvatska ima iz vremena raspada bivše SFRJ, prostorna presizanja koja se povremeno vide u Italiji i Mađarskoj bitno su starijeg podrijetla. Iako su granice prema Italiji i Mađarskoj davno riješene, pojedini dijelovi političkih scena ovih država itekako njeguju pretenzije na prostor današnje Hrvatske. Zadnjih mjeseci se vidjelo razvijanja talijanskih zastava u Rijeci, a nisu novi ni ovakvi teritorijalni pogledi mađarskog premijera Orbana. Iako Europska unija počiva i na odbijanju takvih presizanja, na njih bi ipak trebalo reagirati – da ostanu diskreditirana, kao marginalna gledišta izvan vrhova politike tih susjednih država“,

ističe analitičar Tabak.

Za razliku od današnje “dorađene” karte, Orbanov ured u Budimpešti krasi “suzdržaniji” uradak iz K&K doba

Je li stoga licemjerno da službena hrvatska vlast za manje od toga drži bivšim jugoslavenskim susjedima prodike, a Mađarima ništa?

„Što se češće takva presizanja pojavljuju, to ozbiljnija ona postaju. Dakle, takve objave moraju imati posljedica, kako se ne bi počele prelijevati i u konkretnu politiku prema Hrvatskoj. Zato mi je teško pojmljiv izostanak službenih reakcija – koji u slučaju Mađarske dopunjava i konkretna podrška EU-politikama Viktora Orbana. Pri tome je potpuno svejedno je li ta podrška izričita, ili jednako čvrsta ali izražena šutnjom, prešućivanjem ili ustrajnim suzdržanim glasovanjima u raznim tijelima EU politike“.

Prije par dana mađarski šef diplomacije zahvalio Hrvatskoj „što nije popustila sudjelovala u napadima na njegovu zemlju“

U kontekstu raspada zdrave pameti, dodajmo još i ovo: mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto zahvalio je krajem travnja Hrvatskoj, kako 24. travnja piše Jutarnji list, što nije popustila pritisku „međunarodnog liberalnog ‘mainstreama’“ i nije stala uz međunarodne napade na njegovu zemlju nego je pokazala prijateljstvo i solidarnost – „Zahvalni smo Hrvatskoj što unatoč pritisku međunarodnog liberalnog ‘mainstreama’ nije stala u zbor onih koji uporno napadaju Mađarsku“, rekao je Szijjarto u izjavi novinarima koju je dao zajedno sa svojim hrvatskim kolegom Gordanom Grlićem Radmanom na graničnom prijelazu Goričan-Letenye.

Mađarski ministar je tijekom susreta na granici dobio i poklone

„Brat uz brata, Mađar uz Hrvata“, rekao je tada grlato Grlić Radman.

Hrvatska je „stala uz Mađarsku, nećemo to nikada zaboraviti“, istaknuo je Szijjarto zahvalivši osobno hrvatskom kolegi, te ističući kako su i oni koji se odupiru međunarodnim napadima na Budimpeštu također izloženi napadima. „Hrvatska nikad nije stala uz lažne napade koji se provode protiv Mađarske“, dodao je.

Eto, vaš šef nam je divno zahvalio.

Prenesite mu pozdrave!

* gost autor je prof. Jurica Gašpar, glavni urednik portala Morski.hr (https://morski.hr/), koji je ovaj tematski razgovor objavio 6. svibnja 2020. godine. Original članka pod imenom „SKANDALOZNO Orban objavio kartu Velike Mađarske s hrvatskom obalom, nitko iz Hrvatske nije reagirao“ nalazi se na internetskoj adresi: https://morski.hr/2020/05/06/skandalozno-orban-objavio-kartu-velike-madarske-s-hrvatskom-obalom-nitko-iz-hrvatske-nije-reagirao/