Na današnjoj prvoj sjednici nakon ljetnog odmora – a inače 140. u ovom mandatu – Vlada RH upoznala se s „Memorandumom o suglasnosti između Ministarstva obrane Češke Republike, Ministarstva obrane Mađarske, ministra nacionalne obrane Republike Poljske i Ministarstva obrane Slovačke Republike o načelima za uspostavu i djelovanje borbene skupine Europske unije koju su osnovale države Višegradske skupine (V4 EU BG)“. Kako je kratko izvijestio ministar obrane Mario Banožić:

„Potpisivanjem note o pristupanju Ministarstva obrane RH postalo je sudionikom Memoranduma o suglasnosti o načelima za uspostavu i djelovanje borbene skupine Europske unije koju su osnovale države Višegradske skupine. Riječ je o borbenoj skupini EU pod vodstvom Republike Poljske u kojoj sudjelujemo s do 8 pripadnika Oružanih snaga. Borbena skupina je u stanju pripravnosti od 1. siječnja do 30. lipnja 2023. godine. Sudjelovanjem u borbenoj skupini Republika Hrvatska nastavlja aktivno pridonositi Zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici EU, te jačanju bilateralnih odnosa sa državama sudionicima. Potpisivanjem ovog dokumenta osigurali smo okvir za sudjelovanje i uredili odnose sudionika, logističke i druge aktivnosti“.

Spomenuti Memorandum potpisan je u Krakowu 23. lipnja prošle godine, dok se Ministarstvo obrane RH pridružilo potpisivanjem note o pristupanju u Bruxellesu 13. svibnja ove godine.

Višegradska borbena skupina do sada je 2 puta deklarirala snage za EU borbene skupine – prvi put u prvoj polovici 2016., te drugi put u drugoj polovici  2019. godine. Tada se po prvi puta skupini V4 pridružila i Hrvatska, a tadašnji ministar obrane Damir Krstičević, baš kao i danas Mario Banožić, objašnjavao je da deklariranjem snaga u Višegradsku borbenu skupinu Hrvatska pridonosi Zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici EU, kao i razvoju obrambene suradnje s partnerima unutar borbene skupine. I tada, baš kao i danas, doprinos RH borbenoj skupini V4 je na simboličkoj razini s kontingentom do 8 pripadnika OS RH.

U borbenu skupinu koju osim Poljske čine još i Češka, Slovačka te Mađarska 2014. godine ušla je i Ukrajina, u znak protesta protiv ruske aneksije Krima, pa je za dežurstvo Višegradske borbene skupine u 2016. bilo deklarirano čak 3.700 pripadnika oružanih snaga spomenutih 5 država, pri čemu je Ukrajina participirala sa simboličkih 19 vojnika.

Na jučerašnjem zajedničkom sastanku ministara vanjskih poslova i obrane EU odobren je tzv. Strateški kompas – plan djelovanja za jačanje sigurnosne i obrambene politike EU do 2030. godine. Kompas će formalno biti usvojen na sastanku Europskog vijeća u drugoj polovici ovoga tjedna. Radi se o projektu čije je pokretanje objavljeno prije pune dvije godine, na neformalnom sastanku ministara obrane EU tijekom hrvatskog predsjedanja Unijom. Strateški kompas daje zajedničku procjenu strateškog okruženja u kojem EU djeluje, te prijetnji i izazova s kojim se Unija suočava. Po prvi puta ikad, kroz Kompas su dani i konkretni prijedlozi s preciznim vremenskim rasporedom za provedbu, kako bi se poboljšala sposobnost EU da odlučno djeluje u krizama i brani svoju sigurnost i svoje građane.

„Kad sam predstavio Kompas prošlog studenog, reka osam da je Europa u opasnosti. To je očito – očito. Ova ničim izazvana i neopravdana invazija označava tektonski pomak. Naša reakcija na rat pokazala je da mi, kao EU, možemo djelovati čvrsto i brzo kada smo ujedinjeni. Današnje usvajanje Kompasa to potvrđuje“,

rekao je nakon sastanka Josep Borrell, visoki predstavnik EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.

Strateški kompas ima četiri temeljna stupa: (1) djelovanje, (2) ulaganje, (3) partnerstvo i (4) sigurnost. Kako bi mogla brzo i efikasno djelovati u trenucima izbijanja krize, EU će na temelju Strateškog kompasa uspostaviti mehanizam za brzo raspoređivanje do 5.000 vojnika za bilo koju vrstu krize, kao i do 200 potpuno opremljenih ljudi, u roku od 30 dana, za misiju Zajedničke sigurnosne i obrambene politike (CSDP) Europske unije. Djelovanje podrazumijeva i provođenje redovitih vježbi na kopnu i moru, kao i poboljšanje vojne mobilnosti, te jačanje civilnih i vojnih misija te operacija iz okvira CSDP, kroz uspostavu brzog i fleksibilnog procesa donošenja odluka.

Što se ulaganja tiče, države članice EU obvezale su se ZNATNO povećati svoje izdatke za obranu, kao i na jačanje europske obrambene tehnološke i industrijske baze. Pritom će EU nastaviti poticati svoje članice da zajednički ulažu u strateška sredstva i sposobnosti sljedećih generacija za djelovanje na kopnu, moru, zraku, u cyber-prostoru i u svemiru.

Kada je sigurnost u pitanju, EU namjerava ojačati svoje kapacitete za analizu obavještajnih podataka, i razviti alate te timove za odgovor na hibridne prijetnje. Nastavit će i s daljnjim razvojem tzv. „Cyber Diplomatic Toolboxa“ i uspostaviti Politiku kibernetičke obrane EU, kao i Svemirsku strategiju EU za sigurnost i obranu.

U svim tim zadacima koje je postavila pred sebe, Europska unija oslonit će se i ojačati dosadašnju suradnju sa strateškim partnerima kao što su NATO i UN, te regionalnim partnerima poput OESS, AU i ASEAN. Tu je i daljnje jačanje bilateralnih partnerstava sa zemljama-istomišljenicama i strateškim partnerima kao što su SAD, Kanada, Norveška, UK i Japan, ali i razvoj prilagođenih partnerstava prije svega na zapadnom Balkanu, te Africi, Aziji i Latinskoj Americi, i to kroz jačanje dijaloga te suradnje, promicanje sudjelovanja u misijama i operacijama CSDP, kao i potporu izgradnji kapaciteta.

Na jučerašnjem sastanku vanjskoposlovnih i obrambenih čelnika Europske unije u Bruxellesu ispred Republike Hrvatske sudjelovali su ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman i ministar obrane Mario Banožić koji su, među ostalim, govorili i o nedavnom padu bespilotne letjelice Tu-141 na Zagreb.

Nakon sjednice predsjedništva HDZ-a u Zagrebu je o Strateškom kompasu govorio i premijer Andrej Plenković, koji će u četvrtak i petak biti u Bruxellesu na sastanku Europskog vijeća – tijela koje će i formalno prihvatiti ovako usuglašeni Strateški kompas. Pri tome, Plenkoviću je iznimno važno da je u Strateškom kompasu spomenuta Bosna i Hercegovina te konstitutivnost tamošnjih naroda:

„Strateški kompas je dokument na kojem se radilo dvije godine. Bit će usvojen od šefova vlada u četvrtak. Uvrštene su sekvence konstitutivnih naroda na prijedlog i inzistiranje Hrvatske. Ovog vikenda su radili telefoni, i uspjeli smo u tome, i smatram da je to jako dobro za Hrvate, ali i za sva tri naroda u BiH”,

naglasio je Plenković, dodavši da nikako ne bi bilo dobro da dođe do destabilizacije u nekoj od nama susjednih zemalja: „To je jasno svakome i mi ćemo sve što radimo raditi kako bi tema sigurnosti i stabilnosti bila broj jedan”.

S prvim danom travnja konačno je pokrenuta vojna operacija EU u Srednjeafričkoj republici, pod nazivom “EUFOR RCA”. Temeljem Rezolucije 2134 (2014) Vijeća sigurnosti UN-a, EUFOR RCA pružit će privremenu podršku u postizanju sigurnog okruženja na području Banguija, glavnoga grada te države, s ciljem kasnije predaje tog dijela u ruke UN-ovim mirovnim promatračima ili afričkim partnerima. EU-snage doprinijeti će međunarodnim naporima u zaštiti najugroženijih dijelova stanovništva i stvaranju uvjeta za dostavljanje humanitarne pomoći. Kako je već i ranije odlučeno, EUFOR RCA djelovat će na području Banguija i tamošnje zračne luke.

U novoj EU-operaciji sudjelovat će do 1000 vojnika, na čelu s francuskim general-bojnikom Philippeom Pontièsom kao zapovjednikom cijele operacije. Kao što se već čulo, Operativno zapovjedništvo smješteno je u Larissi, u Grčkoj, dok će Zapovjedništvo snaga, kao i same snage, biti smještene u Banguiju.  Objedinjeni troškovi operacije procijenjeni su na 25,9 milijuna eura za pripremnu fazu i za mandat u trajanju do 6 mjeseci, započeto od trenutka dostizanja pune operativne sposobnosti. Snage EUFOR-a bit će raspoređene odmah.

Pokretanjem ove nove vojne operacije EU je konačno uslišila mnogobrojne francuske molbe za djelovanjem u Srednjeafričkoj republici. No operacija je već i prije samog starta bila u problemima – iako su mnoge europske države obećale pomoći pri financiranju, logistici i kadrovskoj osposobljenosti, to se baš i nije dogodilo. Zato je i pokretanje operacije, prvotno zamišljeno za 17. ožujka, odgođeno, što je u službenoj Francuskoj izazvalo puno ljutnje, piše EurActiv. Umjesto da startaju operaciju, ministri vanjskih poslova EU sredinom ožujka samo su zajednički izjavili „da je potrebno ubrzati rad na pripremi CSDP-EUFOR CAR-operacije, kako bi se operacija mogla brzo pokrenuti u skladu s obvezama koje je preuzela Europska unija“.

No pokretanje same operacije treba opet zahvaliti „velikim“ zemljama-članicama EU, koje su u samom početku odbile podržati Francusku u njenim nastojanjima da nagovori EU na takvu vrstu akcije u Srednjeafričkoj republici, da bi na kraju Velika Britanija, Njemačka i Italija ipak odlučile sudjelovati. Zauzvrat, Francuska je dala dodatni doprinos u raznim sredstvima, a prije svega u ljudstvu, kojeg u Srednjeafričkoj republici već ima oko 2 000, i još 6 000 vojnika pod afričkim vodstvom Međunarodne misije podrške za Srednjeafričku republiku (MISCA). Nasuprot tome, sastav EUFOR RCA još uvijek nije poznat, iako su mnoge zemlje najavile svoj doprinos s barem nekoliko vojnika. Za razliku od njih, Njemačka je već izjavila da ona na taj način ne misli sudjelovati, odnosno da put Afrike neće poslati niti jednog pripadnika svojih oružanih snaga. Prisjetimo li se prošlogodišnjih porođajnih muka obučne EU-misije u Maliju, primijetit će se dosta sličnosti u pokretanju i vođenju same misije, odnosno operacije.

Odluka o pokretanju operacije EUFOR RCA poklopila se, sigurno ne slučajno, s održavanjem summita EU-Afrika u Bruxellesu, 02. i 03. travnja. Tako je, sasvim prigodno, i predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso najavio da će EU velikodušno investirati u mirovne operacije u Africi:

„Drago mi je što vas mogu danas informirati da ćemo tijekom naredne 3 godine investirati dodatnih 800 milijuna eura za izgradnju afričkih mirovnih potencijala. To je konkretan primjer posla kojeg radimo kako bi promovirali ciljeve koje dijelimo s UN-om u Africi.“

Na summitu sudjeluje i glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon, koji je apelirao za slanje još vojnika za Srednjeafričku republiku. On je samo koji dan ranije preporučio Vijeću sigurnosti UN-a transformiranje afričke misije MISCA (Mission internationale de soutien à la Centrafrique sous conduite africaine) u UN-ovu operaciju očuvanja mira. No kako će za to trebati poprilično vremena, Ban Ki-moon traži da se kriza u Srednjeafričkoj republici rješava s dodatnim slanjem vojnika u tu zemlju.

Zemlje članice Europske unije složile su se oko otvaranja nove EU-misije i slanja vojnika na ispomoć UN-ovim mirovnim promatračima u Srednjeafričkoj republici. Na jučerašnjem sastanku u Bruxellesu, veleposlanici EU-zemalja jednoglasno su podržali ovaj prijedlog, a konačnu, iako zapravo tek formalnu odluku – donijet će ministri vanjskih poslova na sastanku zakazanom za 20. siječnja.

Kao što smo već pisali, pred novim EU-snaga dvije su mogućnosti: (1) zaštita glavnih prometnica iz Srednjeafričke republike prema Kamerunu, ili (2) zaštita civila i dostave humanitarne pomoći na aerodromu u Bangui. EU veleposlanici skloniji su ovoj drugoj opciji, koju srdačno zagovara i Francuska, budući su na aerodromu stacionirani francuski vojnici – kojih je ukupno u Srednjeafričkoj Republici raspoređeno oko 1600.

Veleposlanici smatraju da je zaštita zračne luke, pa čak i uz tamošnje prisustvo oko 100 tisuća izbjeglica, jednostavnija i sigurnija od naoružane ophodnje i punktova na prometnicama prema Kamerunu. Nove EU-snage bit će veličine bojne, dakle, između 700 i 1000 vojnika prikupljenih iz za djelovanje voljnih zemalja-članica EU, a svi detalji o konkretnom sastavu i mandatu buduće misije bit će razrađeni tijekom narednih par tjedana.

Spomenimo još da danas popodne započinje i više ili manje planska evakuacija dijela stranaca koji su zaostali blokirani u Srednjeafričkoj Republici. Za početak će iz te zemlje otići oko 800 državljana Čada, što je tek dio od preko 33 tisuće ondje zarobljenih građana okolnjih zemalja. To je preostatak od ukupno preko 60 tisuća migranata iz susjednih država koji su potražili pomoć u svojim veleposlanstvima u Srednjeafričkoj Republici – ne bi li onda u nekoliko navrata bili prevoženi kući interventnim avionskim letovima, pa i teretnim zrakoplovima pojedinih država.

Veleposlanici zemalja-članica EU danas će u Bruxellesu ipak raspravljati o mogućnosti slanja zajedničkih EU-vojnih snaga u Srednjeafričku republiku. Inicijalni plan uključuje snage veličine od 700 do 1000 ljudi, koje bi imale status misije Zajedničke sigurnosne i obrambene politike (CSDP). Plan sadrži dvije mogućnosti: (1) slanje jedinica za osiguranje glavnih prometnice koje vode iz Srednjeafričke republike u susjedni Kamerun, ili (2) postavljanje zaštitnih snaga na aerodrom u Bangui, kako bi se tamo stacionirani francuski vojnici oslobodili za obavljanje drugih zadaća. Kako piše EUobserver.com, pozivajući se na diplomatske izvore, moguće je da bi mandat tih novih EU-snaga mogao uključivati i zaštitu tamošnjih civila i međunarodnih humanitarnih djelatnika.

Gotovo je isključeno da bi se u događaje u Srednjeafričkoj republici uključivale EU borbene skupine. Vanjskopolitička služba EU (EEAS) drži da bi za trenutnu situaciju u toj afričkoj zemlji bila puno relevantnija ovakva vojna snaga, koncipirana po modelu „Eufor RD Congo“ – operacije iz 2006. godine, koja je pomagala mirovnim promatračima UN-a, a u kojoj su sudjelovali vojnici zemalja-članica EU pod zapovjedništvom višeg časnika iz EU-vojnog stožera.

Ukoliko bi ovaj prijedlog danas dobio zeleno svjetlo, već bi se za 20. siječnja zakazao sastanak ministara vanjskih poslova zemalja-članica EU, kako bi odobrili detalje operativnog plana, a nakon toga i krenuli u mobilizaciju vojnika iz svojih zemalja.

Od solo-akcije do EU-operacije

Prijedlog o slanju EU-snaga u Srednjeafričku republiku uslijedio je nakon francuskog poziva na solidarnost Europske unije prema toj zemlji. EU čelnici, okupljeni na summitu u prosincu prošle godine, obećali su produbljivanje obrambene suradnje, ali je istodobno njemačka kancelarka Angela Merkel odbila zahtjev svog francuskog kolege Francoisa Hollandea za uspostavljanje zajedničkog fonda EU za pomoć u financiranju jednostranih intervencija zemalja-članica EU. No kako bi barem malo ublažila francusko poniženje, Poljska je potom obećala poslati pregršt vojnika u Srednjeafričku republiku, ne bi li dotadašnja francuska solo-misija dobila status „EU operacije“, čime bi ispunila uvjete za ograničenu financijsku potporu EU. U pomoć Francuzima priskočile su i Belgija, Njemačka, Španjolska te Velika Britanija obećavši pomoć u opremi, prije svega u transportnim avionima.

Na jučerašnjoj sjednici Vlade RH, 126. po redu, među ostalim je brzinski prijeđen i niz točaka vezan uz obranu, te upravljanje krizama. Tri takve točke dnevnoga reda obrazlagale su Vesna Pusić, ministrica vanjskih i europskih poslova, te Višnja Tafra, zamjenica ministra obrane RH.

CMX14 – NATO sustav upravljanja krizama

Kao osamnaesta točka dnevnoga reda na rasporedu je bilo odlučivanje o sudjelovanju Hrvatske u simulacijskoj vježbi upravljanja krizama Crisis Management Exercise 2014. (CMX14). Riječ je tu o NATO aktivnosti, zakazanoj za period od 5. do 11. ožujka 2014. godine, na kojoj bi se trebalo uvježbavati mehanizme strateških političkih i vojnih konzultacija, te kolektivno odlučivanje u slučaju kriza.

Shodno tako iskazanoj strateškoj razini ove vježbe (u kojoj će Hrvatska sudjelovati po peti put), u njoj bi trebali sudjelovati uredi Predsjednika RH i Predsjednika Vlade, predstavnici 5 ministarstava (vanjskih i europskih poslova; obrane; unutarnjih poslova; pomorstva, prometa i infrastrukture; zdravlja), Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, SOA-e, DUZS-a, Zavoda za sigurnost informacijskih sustava i CARNET-a (koji je Nacionalni CERT – Computer Emergency Response Team). Nositeljem ove aktivnosti, te koordinatorom priprema ove vježbe, određeno je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP), zbog čega je pred Vladom RH ovu aktivnost i obrazlagala njegova čelnica, ministrica Vesna Pusić.

Tek sad, malo više od tri mjeseca pred početak ove aktivnosti, kreće se u osnivanje namjenske Koordinacijske radne skupine (KRS), sastavljene od predstavnika svih tijela koja bi trebala sudjelovati u ovoj vježbi. Uz već navedene dijelove državne uprave RH, MVEP-u je dana i mogućnost pozivanja dodatnih tijela državne uprave u pripremu te provedbu vježbe CMX14. Kako će, osim na prostoru RH, dio vježbe biti provođen i u sjedištu NATO saveza, u belgijskome Bruxellesu – za provođenje tamošnjih aktivnosti zaduženo je Stalno predstavništvo RH pri NATO-u. Pri tome, svi sudionici vježbe moraju biti ovlašteni za pristup podacima klasificiranima oznakom “TAJNO”.

O rezultatima vježbe sva tijela koja u njoj sudjeluju morat će izraditi izvještaje, koje će onda MVEP objediniti. Takav objedinjeni izvještaj se onda dostavlja Vladi RH i svim sudionicima u vježbi iz državne uprave RH. Uz to, MVEP će pripremiti i Izvješće o rezultatima i uspjehu vježbe, koje će biti poslano NATO savezu.

Imajući u vidu dosadašnja ponešto neslavna iskustva u ovakvim simulacijskim vježbama, jednako kao i nevoljkost visokih sudionika da i stvarno sudjeluju u vježbovnim aktivnostima – pa i uz posebnu odluku Vlade RH o vježbi CMX14 – za očekivati je da će se ponovo “tresti brda i roditi miš”. Jedino što je tu zanimljivo primijetiti je količina birokratskoga prostora kojeg u posljednje dvije godine sebi hvata Ministarstvo vanjskih i europskih poslova na području obrane i sigurnosti. No, kao što je u Hrvatskoj već običaj, zauzimanje birokratskog prostora uopće ne korespondira s učinkom i radnom efikasnošću, tako da od resora koji od proljeća 2012. do danas nije porodio ni retka oko Strategije nacionalne sigurnosti RH ne očekujemo ništa više ni po pitanju uvježbavanja postupanja u kriznim situacijama.

Pripadnici OS RH u NATO strukturama i aktivnostima

Nakon vježbe CMX14, koja je apsolvirana u nepune 43 sekunde, na red Vlade RH došao je i “Nacrt prijedloga odluke o upućivanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske na dužnostima u NATO zapovjednoj strukturi, NATO strukturi snaga i drugim nacionalnim (multinacionalnim) zapovjedništvima u operacije i druge aktivnosti u inozemstvu pod vodstvom NATO-a“. Spomenutu radnu točku, koja se odnosi na iduće tri godine (2014. – 2016. godine), obrazložila je Višnja Tafra u nešto više od minute.

Ako se sjetimo da je RH pri ulasku u NATO dobila 26 fiksnih pozicija (25 + jedno podijeljeno generalsko mjesto), od kojih nikad nije bilo popunjeno bitno više od polovice – nije ni čudo da je smanjenje te kvote, u studenom 2010. na NATO summitu u Lisabonu, prošlo prilično tiho. Ovim novim režimom, koji je definiran 1. prosinca 2012. godine, ostalo nam je tek 18 fiksnih ustrojbenih mjesta plus opet jedno generalsko mjesto, koje ovoga puta dijelimo sa Slovenijom. Na tim je pozicijama trenutno 16 pripadnika OS RH.

Uz to, Hrvatska upućuje ljude i u NATO strukturu snaga, te mulinacionalna zapovjedništva – konkretno, jedna je osoba poslana u Multinacionalni korpus Sjeveroistok u Sczecinu, dok se u 2014. planira i slanje jedne osobe put Multinacionalnog združenog stožera u njemačkome Ulmu. Ovo osoblje, uz svoje stožerne dužnosti, može biti upućeno i na teren, u prostor NATO operacija (na do godinu dana, od tri ili četiri godine mandata) – što predstavlja fleksibilnost kojom se pojedinim nacijama želi nadoknaditi manje formacijskih pozicija. Ondje su ovlašteni raditi poslove koje bi i inače radili na normalnim stožernim mjestima.

Ujedno, Vlada RH se obvezala da Hrvatski sabor barem jednom godišnje izvijesti o sudjelovanju najviše 20 ovakovih pripadnika OS RH “u operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu pod vodstvom NATO-a“.

Povjerenstvo za međunarodne misije i operacije

Dvadeseta točka dnevnoga reda Vlade RH ujedno je i najzanimljivija od jučer usvojenih obrambenih stvari – “Prijedlog odluke o osnivanju Povjerenstva za međunarodne misije i operacije“. Ovom se odlukom osniva tijelo – opet međuresorno – kojim predsjedava osobno “prva potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske i ministrica vanjskih i europskih poslova” ili, tek u slučaju njene spriječenosti, ministar obrane. Uz nju, članova ima još sedam, i to: (1) ministar obrane, (2) ministar unutarnjih poslova, (3) načelnik GS OS RH, (4) ministar pravosuđa, (5) ministar financija, te (6) predstavnik Ureda predsjednika RH i (7) savjetnik Predsjednika Vlade RH zadužen za vanjsku politiku. Kako nije realno očekivati da će se ovi ljudi iole redovito sastajati osobno, svi oni u spomenuto koordinacijsko tijelo mogu imenovati zamjenike.

Smisao ovoga tijela, koje bi se sastajalo po potrebi ili barem jednom godišnje – osim promocije osobe predsjedavateljice – je i usklađivanje vojnog i civilnog angažmana RH sa strateškim nacionalnim interesima i prioritetima na području vanjske i sigurnosne politike (po uzoru na EU područje – Common Foreign and Security Policy, CFSP). Posebice to vrijedi za područja odvijanja misija i operacija UN, EU, NATO, OESS – ali i temeljem bilateralne suradnje s partnerima i saveznicima.

U skladu s tim su i konkretne zadaće ovog novog povjerenstva, definirane kao: (1) predlaganje uključivanja i razine sudjelovanja u misijama i operacijama, sukladno prioritetima vanjske politike RH, (2) koordinacija civilnog i vojnog angažmana RH u misijama i operacijama, (3) analiza i usmjeravanje planiranja nacionalnih sposobnosti za sudjelovanje u međunarodnim civilnim i vojnim misijama i operacijama, te (4) poticanje razvoja normativnog, strateškog i institucionalnog okvira sudjelovanja RH u međunarodnim misijama i operacijama.

Ovaj skup saziva Vesna Pusić ili neka buduća ženska osoba s njenim zbirom titula, ona predlaže dnevni red, na sastanke poziva “predstavnike drugih državnih tijela u cilju rasprave relevantnih stručnih tema iz njihove nadležnosti“, a o radu svog kružoka i obavještava Vladu RH te Predsjednika RH. Stručne i administrativne poslove Povjerenstva treba obavljati MVEP, iz čijih je redova i Tajnik Povjerenstva – državni službenik iz MVEP, kojeg imenuje Vesna Pusić.

Više je tu stvari zanimljivo. Kao prvo, prijedlog kojeg je pred Vladom RH i osobno obrazlagala “prva potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske i ministrica vanjskih i europskih poslova“, jasno ide za tim da se iskoriste “vrlo pozitivne ocjene, i zapravo, vrlo visok ugled i status” naših vojnih postrojbi u međunarodnim misijama i operacijama. Pri tome, obrambeni sustav – koji je do tih dosega došao teškim radom i dugogodišnjim uspješnim djelovanjem – tu najednom ostaje sekundaran. Primarnim se pojavljuju vanjski poslovi, resor poznat po izostanku organiziranog izvlačenja hrvatskih državljana iz Libije i Sirije, u kojem se i nova Strategija nacionalne sigurnosti stvara toliko dugo da se sektor obrane onda mora ili pomiriti s izostankom ukupnog strateškog planiranja, ili svoje nove strateške dokumente zasnovati na zastarjelom dokumentu iz 2002 (što je za Strateški pregled obrane od srpnja ove godine i napravljeno). Pri tome, kao drugo, govori se o koordiniranju civilnih djelovanja u misijama s onim vojnim djelovanjima – gdje su civilna djelovanja posljednjih godina bila zanemariva, i utroškom novca i brojem angažiranih ljudi, dok vojna djelovanja tu stoje stotine milijuna kuna i obuhvaćaju tisuće pripadnika OS RH.

Kao treće, posebno tu još treba spomenuti i nastojanje vanjskopolitičkoga resora da vodi “analizu i usmjeravanje planiranja unarodnim civilnim i vojnim misijama i operacijama“. Dok u međunarodnim stručnim krugovima ionako Hrvatsku navode kao radikalni primjer zemlje gdje se obrambene reforme malo gleda van njihova konteksta doprinošenja vanjskopolitičkim ciljevima, a gdje je i podrška NATO članstvu bila prvenstveno sredstvo pokazivanja stranačke progresivnosti i modernosti (Anthony Forster u knjizi „Armed Forces and Society in Europe“) – tu sad još samo nedostaje i direktni diktat vanjskih poslova u planiranju te provođenju vojnih mirovnih misija i operacija u inozermstvu.

Jedino što tješi kod ove brzinske odluke o osnivanju novog međuresornog tijela vrha vladinih političara – je činjenica da ako taj diskusijski kružok i zaživi, a onda i počne svašta izvolijevati, da se njegove diskusije ipak može odignorirati – budući da on, barem u danas utvrđenoj formi, nema i mjere kojima bi sudionike ovakovih “teferića” stvarno natjerao na poslušnost. Imajući u vidu stupanj neupućenosti dobrog dijela vanjskopolitičkog sektora u svekolika pitanja vojne ili sigurnosne naravi – to je velika sreća!

Četiri mjeseca nakon što je ideja o uspostavi stalnog zapovjedništva europskih obrambenih i sigurnosnih operacija  barem privremeno stavljena ad acta, njeni inicijatori – Francuska, Njemačka i Poljska, potpomognute Italijom i Španjolskom, lobiraju za novi prijedlog. Ovoga je puta riječ o novoj „vojnoj strukturi“, koja bi rukovodila prekomorskim operacijama Unije. Sredinom studenog vanjskoposlovni i obrambeni ministri tih 5 europskih zemalja izdali su, nakon sastanka, zajedničku izjavu u kojoj izražavaju svoju uvjerenost u to da „EU mora postaviti, u okviru koji bi tek trebalo definirati, istinsku civilno-vojnu strukturu za planiranje i vođenje misija i operacija“. Sve se to uklapa i u tekuću reformu procedura kriznog upravljanja te nadolazeći izvještaj Vanjskoposlovne službe EU (EEAS), koji bi trebao omogućiti Uniji da djeluje pravovremeno i učinkovito na cijelom spektru upravljanja krizama, u uskoj suradnji s međunarodnim i regionalnim organizacijama, kao i partnerskim zemljama. U tom smislu, poželjna je i bolja suradnja i veći stupanj sinergije između EEAS i Europske komisije, na što je upozoravano već nekoliko puta do sada. Pokretanje 3 nove misije tijekom ove godine za ovu je petorku dokaz da je Europska unija sposobna djelovati, a „prijetnje sigurnosti, uključujući europsko susjedstvo, pozivaju na odlučnu akciju. Europljani trebaju dijeliti odgovornost da aktivnije odgovore na buduće izazove kako bi se jamčila sigurnost Europe“.

Dok nestalni EU OPSCEN postoji već neko vrijeme - stalna struktura ostaje neuhvatljiva

Kao trusna područja na kojima Europska unija već djeluje (ili bi to djelovanje mogla i osnažiti) detektiran je Rog Afrike – prvenstveno Somalija, i područje Sahela – prioritetno Niger. Na popisu se još našao i Mali, kao potencijalna zemlja za novu EU-misiju izobrazbe i obuke Malijskih oružanih snaga. U istom se košu našao i Balkan, kao drugo ključno područje europske stabilnosti, Francuska, Njemačka, Poljska, Italija i Španjolska predlažu nužan razgovor s partnerima o načinu na koji bi Europska unija mogla optimizirati svoju trenutnu nazočnost i daljnji doprinos normalizaciji i te regije. Prema njima, treba razmotriti i daljnju uključenost u stabilizaciju Gruzije, kao i angažman u jačanju Afganistanske nacionalne policije.

Razvoj odgovarajućih strateških mogućnosti, transparentno i dosljedno, te u suradnji s NATO-om, poželjan je i bitan – no u izjavi se naročito ističe važnost nastavka rada na EU-projektu „pooling & sharing“. Kao područja pogodna za udruživanje sredstava („pooling“) istaknut je svemir, balistička proturaketna obrana, nadopunjavanje goriva u zraku, “airlift” kapaciteti, medicinska podrška operacijama, softverski definiran radio, itd. Dobar dio tih projekata već je u tijeku, što su nedavno ocjenjivali i ministri obrane EU okupljeni u Upravljačkom odboru Europska obrambene agencije (EDA).

Na sastanku grupe petorice najviše se ipak govorilo o „karici koja nedostaje“ – Velikoj Britaniji. Upravo je ta zemlja stopirala izgradnju novog vojnog zapovjedništva u Bruxellesu, namijenjenog prvenstveno vođenju vojnih operacija EU. Francuski ministar vanjskih poslova Laurent Fabius poručio je svojim otočnim susjedima da se mogu pridružiti petorki kada god žele, jer je izjava intonirana kao poziv na suradnju svim zemljama, a posebno Velikoj Britaniji. Fabiusov poljski kolega Radek Sikorski nije bio tako pomirljiv. U intervjuu za britanski časopis “The Times” Sikorski je optužio „britansku nostalgiju za slavnim vremenima“ kao krivca za njeno povlačenje iz europskih integracija, uključujući i proračun EU, koji je upravo poslan na popravni zahvaljujući baš Velikoj Britaniji.